srpskinacionalisti.com

Hrvati i Slavonci, hrvatski jezik i slavonski jezik...

Форумска правила
Обавезно прочитајте Правилник о понашању на Форуму и форумски бонтон пре учешћа у дискусијама!
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Hrvati i Slavonci, hrvatski jezik i slavonski jezik...

Порука +BE+CP+ 6.12.2009. 12:19

„Sav sviet zna i priznaje, da smo mi književnost ilirsku podigli: nu nama još niti izdaleka nije na um palo ikada tvrditi, DA TO NIJE SRPSKI, već ilirski jezik.”

LJUDEVIT GAJ, „Danica” br.31 za 1846. godinu

………………….

"U Dubrovniku, ako i ne od prvog početka, a ono od pamtivjeka, govorilo se SRPSKI: govorilo - kako od pučana, tako od vlastele; kako kod kuće, tako u javnom životu i u općini, a SRPSKI je bio i raspravni jezik."

NATKO NODILO, "Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka", JAZU, Zagreb, 1883., sveska 65, strane od 92.-128.

………………….

"Na jugu, osobito pri moru oko Dubrovnika i Kotora ima dosta "Srbalja katolika". Što više u samom Dubrovniku i okolini ima, čujem šest rimskih popova, koji kažu da su Srblji."

ANTUN RADIĆ, "Dom" od 31.3.1904.

………………….

"U staro vrijeme, i još pred 300 do 400 godina nije oko Zagreba, Križevaca, Siska, Požege itd. uopće u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora, u cijeloj toj zemlji NIJE BILO NI JEDNOG HRVATA: Hrvati su bili preko Velebita, bliže moru, a oko Zagrba itd. pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili Slovinci ili Slovenci. A DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVENCI? JESU LI SLOVENCI PROPALI? Sudite, jesu li propali: kad je hrvatska vlada i država preko Velebita pri moru propala, preselili su se hravatski bani među Slovence, u Zagreb, ali su se svejedeno zvali hrvatski bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovenci imali hrvatskog bana, ali to njima nije bio tuđi ban, jer su Slovinci govorili slično, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hrvatskog bana i hrvatsku vladu, počeli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I TAKO SU SE SLOVENCI SVE PO MALO PROZVALI HRVATIMA - izgubili su svoje ime, tako da danas ni jedan seljak oko Zagreba ne zna što je to Slovenac ili Slovinac, nego kaže da je Hrvat."

ANTUN RADIĆ, "Dom" od 3.12.1903.

………………….

"…Podižem veliku katedralu na teritoriji gdje većina stanovništva pripada pravoslavnoj crkvi..." (U Đakovu)

JOSIP JURAJ ŠTROSMAJER, “Štrosmajer i jugoslovensko pitanje”, Kosta Milutinović, Institut za izučavanje istorije Vojvodine, Novi Sad 1976., str.35.)

………………….

Poslje govora banovog rekao je KUKULJEVIĆ i ovo:

“Zaista nije bilo Horvata, SLAVONACA i Srba, ili bolje da rečem ni jednog poštenog Slavjana.”

U 4.sjednici od 17.siječnja 1861, pod br.4. nalazi se:
"G.Kukuljević pročita proglas na narod hrvatsko-SLAVONSKI".
U istom proglasu, na četiri mjesta veli se narod hrvatsko - SLAVONSKI.

Kukuljevic u pismu Medi Puciću: "od kad smo mi Hrvati i SLAVONCI"

………………….

Jelačić je 1849. izdao Srbima ovaj proglas:

“Srbi braćo! ...a braća vaša Hrvati i SLAVONCI..." U OSEKU dne 3.(15.)
maja 1849 JELAČIĆ BAN, s.r.


………………….

IVAN MAŽURANIĆ, potonji ban 1860 piše: "Da se jezik narodni hrvatsko SLAVONSKI…"

………………….

U 3.sjednici od 10.prosinca 1860. se našlo i ovo: “naređujem hrvatsko slavonski jezik...”

………………….

U članku “SRPSKA VOJVODINA” u 56. broju POZORA za 1863. reklo se: "mi Hrvati i SLAVONCI... Ili zar su Hrvati i SLAVONCI, tako netolerantni..."

………………….

“Hej! Vi visokomudri Horvati, koji nećete ništa da čujete o imenu ilirskom! Kojim pravom možete vi i pomisliti samo, da se naš narod južni, naš jezik, naša literature imenom horvatskim ovenča? Kažite mi, molim vas, otkad vam se računa glavni vaš grad Zagreb da spada u Horvatsku? Ja u starini samo slavonsko ime tamo nalazim. “Bani tocijus Sklavonije” imadijahu oblast od Hortija do Dunava. Gdi je tad Horvatska bila? U starini nalazim trevornu Slavoniju… O ovoj Slavoniji veli se da njezina stara moneta s natpisom “Moneta Regis Slavonie” s jedne strane ima istu spomenutu kunu među dvema rekama i bodljikavim ružami… A DE POKAŽITE VI MONETU ILI NOVAC KRALJEVSTVA HORVATSKOG. VIDITE ako ćete na to, IMAMO I MI DOKAZAH ZA NAŠE IME, i čim nekoji naši nesuđeni rođaci i krasni prijatelji NASTOJE TOGA IMENA NAS LIŠIT, tim nam to ime naše draže je i milije postaje…”

MATO TOPLAOVIĆ, istaknuti ilirac, 1842. u knjizi “Odziv rodoljubnog serdca”, objavljenoj u Požegi.

………………….

Nakon prihvatanja srpskog književnog jezika kao sopstvenog, i odricanja od kajkavskog, te nakon Bečkog dogovora srpskih i hrvatskih intelektualaca, konkretan problem Račkog i Štrosmajera je bio, kako će se taj jezik zvanično nazivati u Hrvatskoj i Slavoniji. Hrvatski sabor je 1861.godine vodio o tome raspravu i prihvatio zvanični predlog lingviste i kanonika zagrebačkog kaptola Adolfa Vebera Tkalčevića, inspirisanog stavovima Štrosmajera i Račkog, A POVODOM ODLUČNOG ODBIJANJA SLAVONACA DA SE KNJIŽEVNI ŠTOKAVSKI JEZIK NAZOVE HRVATSKIM. Tkalčićev osnovni stav suštinski je izražen sljedećim riječima:

“Istina, da je ČUDNOVATO I NEČUVENO, DA NEMAMO IMENA ZA SVOJ NARODNI JEZIK… Mi sada nećemo popustiti ime hrvatsko, a SLAVONCI NEĆE DA SE KAŽE HRVATSKI JEZIK… Hrvati ne bi rado da se slavonski naziva; Srbima se također ovi izrazi ne dopadaju… Ja mislim da bi se morao pronaći nekakav posredniji izraz, i mislim da bi se mogla upotrijebiti riječ JUGOSLAVENSKI.”

Tako, zbog činjenice da u Slavoniji nije bilo nikakve hrvatske nacionalne svjesti, saborskom odlukom prihvaćeni srpski književni jezik proglašen je JUGOSLOVENSKIM, uz punu slobodu služenja latiničnim ili ćiriličnim pismom. Šest godina kasnije, na osnovu Štrosmajerovih političkih stavova, donešena je saborska odluka po kojoj je srpski narod proglašen potpuno istovjetan i ravnopravan sa hrvatskim. Nema nikakve sumnje da je Štrosmajer imao ključnu ulogu u sijanju hrvatstva u Slavoniji i podvođenju slavonskih katolika u hrvatski nacionalni korpus. Ideja jugoslovenstva đakovačkom biskupu dobro je poslužila i pri podsticanju političkih zahtjeva da se Dalmacija u administrativnom pogledu priključi Hrvatskoj i Slavoniji, s obzirom da je PREMA HRVATSKOM ETNIČKOM NAZIVU U DALMATINSKOM STANOVNIŠTVU POSTOJALA JOŠ VEĆA AVERZIJA NEGO U SLAVONSKOM.

………………….

Štrosmajer je imao značajnu ulogu u osnivanju JAZU (JUGOSLAVENSKE akademije znanosti i umjetnosti) 1867. u Zagrebu. Danas ta ustanova nosi ime HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti).

………………….

"Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi još prije dvadeset godina došli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati - vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili "Raci" i "Šokci"- A HRVATIMA KAKOVIM NI TRAGA. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ima i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio? TKO JE TE HRVATE TAKO REKUĆ STVORIO? To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!"

ANTUN RADIĆ, "Dom" od 10.11.1904.

NOVA HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA U 20 KNJIGA, IMA ENCIKLOPEDIJSKE ODREDNICE O ABORIDŽINIMA…ALI NE I: ŠOKAC, ŠOKADIJA… jer su ih austro-ugarske vlasti nazivale u zvaničnim dokumentima i statistikama katolički Raci, tj.Srbi, dok su kajkavce u Zagorju nazivali Hrvatima.

………………….

Zavod Svetog Jeronima je rimokatolički zavod, crkva, i društvo u Rimu, glavnom gradu Italije, u kojem se danas školuju hrvatski sveštenici. Nazvan je po Jeronimu Stridonskom.
Poreklom seže u XIII vek. Dugo je imao naziv slovenski, a u XV veku se ime zamenjuje nazivom ilirski. Ovaj Zavod je 1842. Austrijsko carstvo preuzelo pod zaštitu, a 1862. u njemu je osnovan kolegijum Sv. Ćirila i Metodija za klirike i sveštenike, koji su učili u Rimu. Među njegovim kanonicima neko vreme je bio Franjo Rački (1857-1859), najodaniji drug i savetnik biskupa Josipa Juraja Štrosmajera.
Po breveu Lava XIII „Slavorum gentem“ imao se taj Zavod preurediti u bogoslovsko semenište i predati u ruke Hrvatima, od 29. jula / 1. avgusta 1901. pod imenom „Collegium Hieronymianum pro Croatica gente“. U prvom članu zakona tog kolegijuma se kaže, da se kolegijum osniva za hrvatski narod, u koji se primaju samo pitomci za sveštenike, koji su rodom i jezikom Hrvati. Članom 9. nabrojane su biskupije koje su ovlašćene da šalju svoje pitomce. Kneževina Crna Gora 1901. uložila je protest u Vatikanu zbog novog naziva „Collegium Hieronymianum pro Croatica gente“ zato što su i Srbi katolici iz barske nadbiskupije imali pravo na taj zavod. O Zavodu Sv. Jeronima u Rimu, odnosu Crne Gore i Vatikana po pitanju imena ovog Zavoda, pa i Vatikana prema Srbima uopšte 1901-1902. Do preimenovanja zavoda na hrvatski, zavod su izdržavali Srbi katolici.
Zanimljiv je primer pokušaja pohrvaćenja Dubrovčana katolika u ne tako davnom vremenu - 1901. godine. Hrvatski državotvorci su i godinama pre toga svojski radili na tom poslu. Između ostalog, bacili su oko i na „Zavod Svetog Jeronima” u Rimu, kojeg su osnovali i izdržavali Srbi Dubrovčani. Papa Lav Trinaesti je bio uveren da su Dubrovčani, početkom 20. veka, već bili pripremljeni za prevođenje u hrvatstvo, pa je, svojom bulom, ovaj zavod preimenovao u „Hrvatski zavod Svetog Jeronima”.

Dubrovčani katolici su žestoko protestovali protiv ove odluke pape Lava Trinaestog. Papa je ustuknuo. Bojao se, tada, duže polemike o suštini srpstva i hrvatstva, a i rasprave o pravoslavlju i katoličanstvu. Poslao je pismo Dubrovčanima katolicima, obaveštavajući ih da se iz imena ovog zavoda briše dodata reč „hrvatski”. No, i posle ovog izvinjenja, papa je i dalje strahovao od pokretanja javne rasprave o narodnosti i jeziku Dubrovčana, pa im se obraća, kao Srbima katolicima, telegramom i 1903. godine.

Pismo i telegram pape Lava Trinaestog Dubrovčanima objavljeni su u srpskom listu „Dubrovnik”, ali su ti brojevi godinama traženi i uništavani od strane budnih graditelja hrvatske države i nacije, pa je pitanje da li su, pored onih u arhivi Vatikana, ovi tekstovi Lava Trinaestog igde još sačuvani.

Pohrvaćenje Srba Dubrovnika i Srba drugih srpskih krajeva činjeno je krađama, između ostalog, lirskih i junačkih narodnih pesama, koje su skupljali Srbi katolici, pa čak i katolički sveštenici. Te pesme je Matica hrvatska objavljivala kao „hrvatske narodne pjesme”. Ovakav postupak Matice hrvatske podstakao je Dubrovčanina katolika (Srbina) Luju Vojnovića, brata pesnika Ive Vojnovića, da u srpskom listu „Dubrovnik” (1897, u broju 35) napiše oštru kritiku Matičnog postupka, proročki nagoveštavajući iščezavanje Srba katolika, uz genocid Hrvata nad Srbima. On svoj članak zaključuje ovim rečima:

„Srbi preko Drine! I ta se lozinka slijepo sluša i slušaće se do onog usudnog dana koji mora da dođe, kad će jedan veliki kataklizam oboriti sve te umjetne ograde, ili... ili, jaoh, porušiti i posljednje bedeme narodne srpske zgrade i tada će Hrvati biti zadovoljni!” Nakon ovog napisa, proglašen je za Bana.

Zavod je dobio hrvatsko ime tek 1971.

O postojanju Srba katolika ne svjedoči samo Antun Radić, već i pored niza drugih dokaza i stara titular nadbiskupa BARA I PRIMASA SRBIJE, ta titular je takva i do danas. Splitski nadbiskup je bio nadbiskup Dalmacije i cijele Hrvatske. Uostalom i Stefan Nemanja je po rođenju kršten u katoličkoj crkvi.

………………….

Antun Radić ni u svojim obilascima Bosne i Hercegovine nigdje nije naišao na Hrvate. Samo kraj oko Bihaća je bio Turska Hrvatska, jer je nekada bio u sastavu Hrvatske.

Na splitskom crkvenom saboru 925. godine MIHAJLO VIŠEVIĆ se spominje odmah poslje Tomislava kao predstavnik Srba iz Zahumlja i Neretvljanske oblasti.

PORFIROGENIT naziva žitelje ZAHUMLJA, TRAVUNIJE I NERETVLJANSKE OBLASTI SRBIMA.

Te tri oblasti se nazivaju HERCEGOVINA od vremena vojvode (HERCOGA) STJEPANA VUKČIĆA KOSAČE, koji je sam uzeo titulu 1448. HERCEG SVETOG SAVE, jer je ta oblast pripadala Svetom SAVI da se nije zamonašio.

Otuda ne čudi da je romansko stanovništvo Dubrovnika sloveniziranjem srbizirano, a ne hrvatizovano, pa tako Natko Nodilo i kaže da SE TU GOVORILO SRPSKIM JEZIKOM, a Radić konstatuje da tu ima u njegovo vreme 6 popova Srba katolika.

Iz predturskog perioda znamo za Srbe katolike iz Bosne, tako piše 1407.g. i PRIBISLAV POHVALIĆ, koji dođe u Dubrovnik, kao poslanik banice ANKE (žene pokojnoga VUKA VUKČIĆA) i vojvode SANDALJA i žene mu KATARINE SANDALJEVIĆ:

"Va ime Bozie amen. Je Pribislav Pohvalic... Jereovi list blizu ovogan moga pisan je u sem tetragu i s drugim listom SRPSKIM ko je za ovim listom..."

A malo dalje veli: "A drugi list koji z aovim ide SRPSKI est pisan v lito rostva Hristova tisjusćio i četiri sta i šesto lito mieseca dekembria dvadeseti dan..." (OČIGLEDNO JE DA JE PISANO IKAVICOM,CIRILICOM I DA SE JEZIK NAZIVA SRPSKIM) (M. Pucič - Spomenici srpski, II, p.51. I MEDO PUCIĆ SE OSJEĆAO SRBINOM KATOLIKOM.)

A drugom prilikom opet: "Va ime Božje amen. V lito rosstva Hristova tisjusćio i četiri sta sedmo lito...ovi list SRPSKI… u drugom listu SRPSKOM... u prvom listu SRPSKOM." (Ibidem p.53.)

Ovdje valja istaci jos i tu okolnost, da je ovaj PRIBISLAV POHVALIĆ bio IKAVAC I KATOLIK!!!; pa ipak nema nikakve sumnje, da ovdje "srpski" list i "drugi list...srpski est pisan" ne znaci ništa drugo nego da je SRPSKIM JEZIKOM PISAN, kao što veli i Dj.Daničić (Rječnik III,p.153:"srpskim jezikom pisan.")

I ban i kralj TVRTKO, koji je krunisan u srpskom manastiru Mileševo, je uzeo ime Stefan po uzoru na Nemanjiće, i nakon njega svi vladari Bosne do Turaka nose to ime!

Najstariji sacuvani istorijski podatak, da je narod u Bosni NAZIVAN SRBIMA, potice jos iz 822.g. U jdnom aktu, Rackovim (Franjo Racki-hrvastki istoricar) "Documenta", tvrdi se kako je posavski vladalac Ljudevit...pobjegao iz grada Siska "K SRBIMA", za koji narod kazu, da zivi u velikom dijelu Dalmacije". (Rimska Dalmacija koja je dosezala do Save, a na istok preko Drine". Sam Racki veli da je Ljudevit pobjegao SRBIMA U BOSNU.

I u povelji od 22.marta 1240.kao i u onoj od marta 1249, ban Matija Nisoslav naziva svoje Bosnjake vise puta SAMO SRBIMA I NIKAKO DRUKCIJE.

Smiciklas u svom Akademskom Kodeksu izricito tvrdi da je Srbin nacionalno ime za Bosnjaka.

Dubrovacki podanik Pirko Boljesaljic 1438 naziva stanovnike u Srebrenici SRBIMA. 10.4.1450 UGOVARA MIR S DUBROVCANIMA STJEPAN KOSACA, HERCEG SV.SAVE i pominje samo Srbe i Vlahe. I njgov sin KNEZ VLADISLAV 1451 SPOMINJE SAMO Srbe i Vlahe.
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Hrvati i Slavonci, hrvatski jezik i slavonski jezik...

Порука +BE+CP+ 31.5.2012. 21:55

Аватар
Vranac
Војвода
Војвода
 
Порука: 10334
Приступио: мар 2006
Место: Београд, Србија

Re: Hrvati i Slavonci, hrvatski jezik i slavonski jezik...

Порука Vranac 4.7.2012. 8:36

U intevjuu medjumurskim novinama 04.02.2004 poznati hrvatski glumac Vid Balog izmedju ostalog kaze:

"Mislim da smo već na dobrom putu. Svi su vrlo svjesni te problematike, od onih starijih pa do danas. Mi smo nekakva najmlađa generacija. A kad smo toga svi svjesni, onda bi doista trebalo, kao što je Adam rekao, uvesti kajkavski u škole kao hrvatski materinski jezik.
Javna je tajna koje su svi naši akademici itekako svjesni da je hrvatski standard kojeg sada imamo zapravo velikim dijelom srpska inačica Vukovoga rječnika. Srbi se zezaju i često znam od njih čuti: "Ukrali ste nam jezik i još ste ga uništili". To se kao ne smije reći, a to svi znaju."

Gospodin Balog zapravo ponavlja reci vođe hrvatskog narodnog preporoda, Ljudevit Gaja koji u clanku objavljenom u listu Danicza 1846. pod naslovom "Cije je kolo?" kaze:

"Ta n. p. sav svet znade i priznaje, da smo mi književnost ilirsku podigli i uveli; nu nama još ni izdaleka nije na um palo ikada tvarditi, da to nije serbski već ilirski jezik; pače ponosimo se i hvali mo Bogu Velikomu, što mi Hervati s brat jom Serbljima sada jedan književni jezik imamo."

Ideopolitičko nametanje jekavske novoštokavštine iz istočne Hercegovine za srbohrvatski "književni standard" bio je najgorji kulturno-jezični promašaj u cijeloj hrvatskoj povijesti, jer takvim polustranim jezikom još i danas na selu izvorno govori tek 7% - 10% katoličkih Hrvata (oko Slunja i Dubrovnika) - a svi ostali Hrvati (oko 90 %) nauče ga zapravo tek od škole: To za ogromnu većinu Hrvata uopće nije "materinski", nego nametnuti polustrani jezik na sličan način kao što nam je ranije u Austrougarskoj školski jezik dugo bio njemački, ili pod Venecijom kad nam je bio službeni talijanski.


Приказано је увећано хрватско краљевство, али добар видео:

Ко је тренутно на Форуму?

Корисници тренутно на Форуму: Нема регистрованих корисника и 2 гостију