srpskinacionalisti.com

Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Форумска правила
Обавезно прочитајте Правилник о понашању на Форуму и форумски бонтон пре учешћа у дискусијама!
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 27.11.2008. 14:09

Sta podrazumjeva pojam hrvatskog drzavnog prava, ne razumiju ni sami Hrvati, a pogotovo nisu u stanju drugima da objasne. Pojam je toliko rastezljiv, da se, po potrebi, pod njega podvodi sve sto, s vremena na vreme, pojedini hrvatski politicari pozele. Pored toga, oni razgradjuju teoriju virtualnih povijesnih prava na teritorije koje jos nisu u sastavu Austro-Ugarske, ali ako bi usle u njen sastav, morale bi se prikljuciti Hrvatskoj jer su joj navodno nekada pripadale i ona prava nad njima nikada nije gubila. Hrvati zapravo rezervisu prava za neke buduce moguce situacije. Svoje teznje su koncentrisali u mastovitu projekciju situacije u kojoj ce evropske sile unistiti tursku drzavu, pa sve srpske teritorije kao jugoslovenske zemlje pripojiti Hrvatskoj. Neko stvarno ili izmisljeno stanje iz proslosti Hrvati proglase za zakonito, a onda teznju da se takva situacija obnovi predstavljaju koa svoje legitimno pravo, po uzore na principe konzervativnog legalizma na koje su se pozivali evropski monarhisti. Principu feudalno-apsolutistickog legitimizma francuski revolucionari su suprostavljali nacelo nacionalnosti. U prvom slucaju se zastupa teza cija je zemlja njeni su i stanovnici, a u drugom ciji su stanovnici njegova je i zemlja. Novo doba je negiralo pristup koji je narod tretirao kao derivat drzave kojim se po milosti Bozijoj vladalo, nego je drzavu vidjelo kao izraz etnicke individualnosti odredjene teritorije koja je tako stekla i svoj pravni izraz. Za razliku od Srba, cije su teznje cisto nacionalne i usmjerene na ujedinjenje i oslobadjanje svih teritorija na kojima srpski narod zivi, hrvatske teznje su cisto teritorijalne i apstrahuju sadasnji etnicki karakter prostora za kojim teze.

Pored toga, Hrvati su inzistirali na distinkciji izmedju prvobitnih i nadoslih naroda, ali samo u varijantama kad bi to njima odgovaralo i da imaju prava i na teritorije koj su nekada zaista naseljavali, ali sada ih tu uopce nema ili su se zadrzali u malom broju. Na taj nacin su nastojali Srbima osporiti prava kao uljezima na tradicionalno hrvatskoj teritoriji, sto se kasnije pretvorilo u pravu genocidnu ideologiju istrebljenja. U blazim varijantama verbalno su izrazavali spremnost da Srbe prihvate kao pravoslavne Hrvate. Istorija bi, dakle, trebala da se zaustavi na onom momentu kad su Hrvati u proslosti zaposjeli neku teritoriju i da se taj momenat ovjekovjeci. Po njihovoj nakaradnoj logici, kako ironicnoprimjecuje Kostic, "sve drugo je uzurpacija, nametanje, kradja. Ako se neko preselio mirno i legalno, ako je neko pravilno osvojio neku teritoriju, sve to ne znaci nista, to nije valjano. Tamo gdje je stupila hrvatska noga, tu je steceno neotudjivo pravo, sama ta okolnost je ravna tapiji koju niko ne moze da ospori. Hrvati ne moraju da brane svoju teritoriju, jer je ona neotudjiva. Nikakva akvizacija i nikakva osvajanja, kao i nikakva pomjeranja naroda, ovde ne vrede. Sto je hrvatsko, to je samo hrvatsko, i ne smije biti nikoga drugoga."

Hrvati izbjegavaju bilo kakve opce principe koji bi vzili za sve narode. Njihova nacela su samo njima okrenuta da bi tako nadoknadili teritorijalne gubitke zbog svojevremene masovne bjezanije pred Turcima. Otsvaili su prazne zemlje na koje su se naselili Srbi i formirali vojnu granicu. Kad je prosla turska opasnost, Srbi su postali suvisni i HRVATI NEPREKIDNO SMISLJAJU KAKO DA IH ELIMINISU: POKATOLICAVANJEM, USKRACIVANJEM PRAVA, PROTERIVANJEM I LIKVIDACIJOM. Ali Hrvati najvece probleme imaju s avlastitom istorijom i identitetom. Ono na sta se pozivaju kao istorijski grandiozno, bilo je zapravo jadno i minijaturno, ni pomena vredno. Kako to naglasava veliki naucnik Vladimir Dvornikovic u knjizi "Karakterologija Jugoslovena", iz 1939.g., "na hrvatsko-kajkavsko podrucje hrvatsko ime bilo je tek poslje turskih ratova preneseno iz starih cakavsko-hrvatskih sredista. Do tada su kajkavski Hrvati nazivali svoj jezik "slovenskim" ... Kajkavsko-hrvatski istoricar Juraj Ratkaj, iz XVII v. naziva svoj zagorski kajkavski jezik "slovenskim", a sam narod "nasim Slovincima"

Od Madjara su Hrvati preuzeli i teoriju politicke nacije prema kojoj naciju u politickom smislu predstavljaju svi stanovnici jedne zemlje, bez obzira na svoju etnicku prirodu. Tako bi se ponistila stvarna nacionalna i jezicka razlika. Pretenzije za teritorijama na kraju se ispoljavaju kao nastojanje da se podjarmi stanovnistvo i prekomponuje u imaginarnu hrvatsku politicku naciju. Na tome se temelje i megalomanske hrvatske aspiracije na Bosnu i Hercegovinu jer je jedan manji dio Bosne zaista nekada bio pod hrvatskom dominacijom, a u srednjem vijeku je u Bosni zivjeo i prilican broj katolika. Bosanskohercegovacki muslimani se politickim proklamacijama proglase za Hrvate, na tome bazira svojatanje teritorije, a onda se hrvatski ideolozi cude sto sami muslimani ne izgledaju pocastvovani takvom brigom i paznjom.

Hrvati su spremni da priznaju pravo osvajanja odredjenih teritorija, ali redovno na osnovu tudjih pobjeda, u kojima se oni pojavljuju kao plodouzivaoci. Otuda sklonost da se prikljucuju uvjek jacoj sili, osvajackim i okupatorskim vojskama. Njihov je instinktivan cilj da uvjek budu uz pobjednika, pa ma ko to bio. Najupecatljiviji dokaz za takvu procjenu je nevjerovatan docek nacistickih vojnika u Zagrebu, pocetkom aprila 1941.g. O tome je pisao njemacki novinar Sulte-Straphaus: "Dogadjaji se razvijaju munjevitom brzinom. U podne smo presli jugoslovensku granicu na Dravi, a sad, predvece, vec se nalazimo u Hrvatskoj prestonici Zagrebu. Nasa su kola prekrivena cvjecem. Odusevljene hrvatskog stanovnistva zbog ulaska njemackih trupa, koje dolaze kao oslobodioci od srpskog jarma, bezgranicno je. Na ulicama grada ljudi se grle i klicu nezavisnoj Hrvatskoj i ti se poklici prihvacaju i sire. Dolsi smo u grd kao prve njemacke trupe. Sa teskom mukom su se nasa vozila proijala kroz masu svjeta. Neprestano smo morali da stiskamo prjateljske ruke i da odgovaramo na odusevljene pozdrave. Najradije bi nas zagrepcani pozvali u svoje stanove i ugostili. Ali nas put je najprije vodio u privremeno sjediste nove hrvatske vlade, koja se od prije dva sata nalazi pod privremenim predsjednistvom generala Slavka Kvaternika i smjestena je u zgradi banovine."

(Ne treba zaboraviti da je i Kvaternik jedan od mnogobrojnih doseljenih stranaca, purgera, naknadni "Hrvat" i sprovoditelj politike Austrije i Njemacke, a ne Hrvata i Hrvatske, iako su se tako mnogi predstavljali kao "hr" biskupi Strosmajer, Stadler, Merc...svako se bori za svoju koloniju!)
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 29.11.2008. 21:11

General Slavko Kvaternik je tim povodom, sopstvenom izjavom, koncentrisao sve one emocije koje su u tim trenucima preplavile srce i dusu cjelokupnog hrvatskog naroda, sto su njemacki mediji pedantno zabiljezili i preneli, pa ostaje za sva vremena da krasi i uvelicava hrvatsku slavnu istoriju. Kvaternik je izmedju ostalog, saopcio: "Docek njemackih trupa...u Zagrebu kao i u cijeloj Hrvatskoj bio je pravi trijumf u kome su ucestvovali starci kao i djeca sa suzama u ocima. Njemacki vojnik smatra se spasiocem slobode Hrvata i svi Hrvati imaju samo jednu zelju: da na vijernost odgovore vjernoscu. Firera njemackog naroda volimo kao poluboga. Hrvati znaju da oni mogu da dobiju drzavu na narodno-istorijskoj teritoriji samo prijateljstvom firera njemackog naroda. Ulazak njemackih trupa u Zagreb je trijumfalni pohod i dokumenat ogromne ljubavi i privrzenosti njemackoj vojnoj sili."

Kostic ovde daje i citat iz teksta drugog njemackog novinara, Karla Fon Lesa (na HRT u ima jedan voditelj sa prezimenom Les, dakle i taj je purger. A ko nije? Samo doseljeni pohrvaceni katolicki Srbi Hercegovine, Dalmacije, Slavonije...) objavljenog u knjizi-zborniku "Hrvatska marsira", u Zagrebu 1942.g. na njemackom jeziku, da bi iskonsku hrvatsku ljubav prema Hitleru i ncizmu sto vjerodostojnije prikazao. Cim su se njemacki vojnici pojavili "scene neopisivog odusevljenja su se odigravale. Pod morem crveno-bijelo-plavih zastava praska razigrano veselje jednog naroda, koji hoce da se rastopi od veselja nad nacionalnom pobjedom i od zahvalnosti svojim osloboditeljima, koji ce nezavisnu Hrvatsku stititi svojim mocnim oruzjem... Iz sto hiljada grla dizu se povici i stalno se ponavljaju: "Hajl Hitler! Zig-Hajl, Zig-Hajl!" A i hrvatski povici "Zivio!". To su potresni izlivi radosti jednog beskrajno sretnog naroda... Zene pokusavaju da ljude sa celicnom kacigom (tj.njemacke vojnike) otrgnu iz njihovih motornih vozila, samo da bi ih mogle zagrliti i stegnuti im ruke. Svaki vojnik, bilo da je oficir ili obicar strelac, biva od stotine njih saletan: "Kako mogu da vam pomognem? Treba li vam benzin? Hocete li cigarete?"... Ja se stidim sto sto moje rijeci nisu dovoljno jake da opisu sta se u ovom momentu u Zagrebu dogadja. Samo jedno treba na kraju reci: mi u vojnicki sivim uniformama ponosni smo, beskrajno ponosni, da bas veceras ovde stojimo kao vojnici naseg vodje, i da smijemo Hrvatima pred oci izneti (hrvatski bi se reklo: zorno prikazati, prevodilac) sta je u stanju da ucini volja jednog naroda, i mi zahvaljujemo nasem fireru i vrhovnom komandantu da nam je omogucio dozivjeti ove nezaboravne casove u Zagrebu."

Kao vjerni Hitlerov saveznik, Hrvatska je 2.jula 1941.g. usla u rat protiv Sovjetskog Saveza i poslala svoje trupe na istocni front, a 14.decembra 1941.g. objavila je rat Americi i Engleskoj. Ante Orsanic je u tekstu "Hrvatski ratnik u suvremenom ratu", objavljenom u oficijelnoj Pavelicevoj "Novoj Hrvatskoj" 1942.g., opisivao koliki je bio hrvatski doprinos Hitlerovom rasturanju jugoslovenske drzave tako sto su "u ovom ratu svi Hrvati kao jedan, otkazali poslusnost, ne izvrsavali naredbe, ometali vezu, sirili paniku, netacno gadjali, onesposobljavali tenkove i topove, te ostalna strojna orudja za borbu, razoruzavali srbijanske raspustene i divljacke mase. Jednom rijecju, u svim ovim ratovima Hrvati su jedini koji su najjedinstvenije i kao po zapovijedi srusili i slomili balkansko bojiste isto onako brzo-iznutra, kao sto su Njemci jos brze slomili i srusili izvana. Tako na primjer, jos prije samoga pocetka rata odziv Hrvata, uglavnom pjesastva (jer su ostali bili pozvani jos prije), spao je na svega 30 do 40% odziva. Ostali su bili ostajali kod kuce, ili bjezali po sumama, ili odlazili na druga mjesta, npr. rodjacima u goste, ili se vozikali vlakovima tamo-amo kao "divlji putnici" trazeci svoje "komande".
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 30.11.2008. 19:23

Autor se u istom clanku razmece hrvatskom "junastvom" na ruskom frontu, a Kostic prenosi najupecatljivije fragmente: "S jednim mozda neznatnijim brojem vojnika na tom istom bojistu, nego svi ostali saveznici osovine na tom dijelu osovinskog ratovanja, kako veliki tako i maleni, Hrvati se na tome bojistu mogu usporediti s najstarijima, najboljima, najvecima, najbolje opremljenima, najvise osvjescenima, najbolje uzgojenima, pa cak i najbrojnijima. I to na cijelokupnom tome istocnom bojistu kako u zraku tako isto i na kopnu, a kako na kopnu tako isto i na moru, kako pred Lenjingradom i na Crnom moru tako jos vise pred Staljingradom. I isto onako kao sto god su hrvatski vojnici u bivsoj drzavi, a to znaci i sve ono sto je jednome narodu najvrednije, najzdravije, najsvjetlije i najbolje, spontano i jedinstveno svagdje i na svakome mjestu iznutra lomili i konacno sa svojim rusenjem iznutra izlomili balkansko bojiste u zajednici sa osovinom, a osobito Njemcima, tako isto i na istocnom bojistu svuda i svagdje sasvim dosljedni svojoj borbi na balkanskom bojistu, hrvatski vojnici ruse i istocno bojiste... Tamo nas je doduse malo, moze se raci cak i najmanje, ali smo ipak i tu junaci. Junaci na moru, junaci na kopnu, a jos vise u zraku. Sa svojim niskim letovima takoreci na istocnome bojistu poslovicno hrvatskima, a po nekima uvedenima po samim Hrvatima, zrakoplovcima, sa svojim dalekim naletima na Crnome moru svojstvenima samo tisucugodisnjem pomorskom narodu kao sto su Hrvati i jos vise sa svojim borbama u prsa i podhvatima, za koje i sami Sovjeti vele da su Corti, odnosno vranci i da dolaze od tzv. "corti", odnosno vrazjih divizija, po kojima su Hrvati, i ako po divizijama najmanji narod na istocnom bojistu, ipak izmedju svih veci i manjih natjerali Sovjetima-najveci strah."

Hrvati nisu uspjeli da sami, sopstvenim snagama, stvore samostalnu drzavu. Njima je drzava dva puta darovana, prvo od strane Hitlera, a onda voljom Helmuta Kola, kome su asistirali Vatikan i Amerikanci. U oba slucaja, Hrvatska je ipak samo vazalna drzava i nista vise. Ona ce trajati dok su prisutni njeni spoljasnji kreatori. Kad odu, kreatura se raspada u paramparcad. S tog aspekta Kostic zakljucuje "da jedna formacija koja sebe mozda naziva drzavom, a nema nikakvih atributa drzave, da jedan narod koji nije znao da sebi samome stvori i ocuva drzavnu zgradu, nema nikakvih "prava", nema ovlascenja, nema moralnog stava da trazi jos sebi i druge oblasti, cak kad bi inace na njih imali neke druge opravdanije pretenzije. Jer kako ce se jedna velika oblast staviti pod zastitu druge, jedva vece, kad ona nije u stanju ni sebe da brani ni za sebe nesto da stvori?" Po Kosticu, to je argument vise protiv hrvatskih pretenzija na Bosnu i Hercegovinu, a ujedno u prilog srpskim natojanjima. "Srbija je opet daleko veca od Bosne, ona je sebe oslobodila, pa onda i druge, medju njima i Bosnu, i ona ne pusta nikome nista bez borbe. Ona cuva sebe i sve koji joj se povjere, koji se na nju naslone, koji u njoj traze zastitnika. S njom se osjeca svako jaci, bezbjedniji, sklonjeniji."
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 2.12.2008. 16:05

Hrvatska drzava je proglasena operetskom predstavom bande italijanskih placenika koju su okupatori transportovali iz emigracije i na svojoj sili ustolicili. Bucne izjave i propagandne galame s jedne strane, a masovni zlocini nad srpskim civilima, s druge - recept je bio identican u oba istorijska slicaja. Hrvatski ideolozi govore o kategoriji prirodnih prava svog naroda na odredjene teritorije. Prirodna prava jednog naroda u tom smislu su besmislica koja u pravnoj teoriji ne moze ocekivati ozbiljan tretman, ali su zvanicno proklamovane programskim aktom Hrvatske stranke prava od 3.novembra 1893.g., ciji pocetak Kostic prevodi sa njemackog jezika: "Stranka prava tzi ozivotvorenju hravtskog drzavnog prava i prirodnih prava hrvatskog naroda u smislu sljedecih clanova: - clan 1: uspostavljanje cjelokupanog hrvatskog kraljevstva "utjelovljenjem" Slavonije, Dalmacije, grada Rijeke i primorja, Bosne, Hercegovine, Istre, Kranjske, Koruske i Stajerske u okviru Habzburske monarhije." Ni po muke, sto su uvrstili i sve tri slovenacke zemlje. Tu neke logike i ima. Ali, sto je vise ima, to grotesknije djeluje svojatanje srpskih etnickih teritorija i podrucja cisto stokavskog govora. Sta je tu prirodno ili naravno pravo? Na argumenta navodnog prirodnog prava pozivao se jos Franjo Racki 1867.g., trazeci u saborskoj raspravi da se Rijeka inkorporise u Hrvatsku. Po logici stvari, prirodno pravo bi moglo biti samo pravo jaceg, ali kad su to uopce Hrvati mogli da budu jaci?

Kostic ukazuje na svu ozbiljnost problema srpskog razgranicenja sa Hrvatima i metoda po kome bi se ono provelo. Plebiscit je uvjek problematican jer apstrahuje teritorijalno grupisanje stanovnistva i suvise je pod uticajem politicke atmosfere jednog istorijskog trenutka, a njime s eprenebjegava problem promjenjene nacionalne strukture ratnom politikom genocida. Statisticki podaci su vrlo sumnjivi, posebno oni koje je zvanicno proklamovao komunisticki rezim. Arbitraza uvjek ostavlja otvorenim pitanje objektivnosti izabranih ili prihvacenih arbitara, dok su nagodbe uvjek problematicne zbog tradicionalnog hrvatskog nagodbecnjackog i parnicarskog duha koji je veoma precizno definisao najveci hrvatski knjizevnik Miroslav Krleza rijecima: "Hrvatstvo trazi nekoga da mu se podredi, da potpise s njim politicki ugovor i da se onda buni protiv toga politickog ugovora daljih 400 godina... u sklapanju ugovora i glupih politickih paktova, tu su hrvatski puntari strucnjaci vjekovina."

Posebno zaljenje pri analizi medjuratnih srpsko-hrvatskih odnosa i hrvatskog inzistiranja na uvodjenju svojevrsnog dualizma u jugoslovenskoj drzavi po uzoru na austro-ugarsko iskustvo, ukljucujuci i teritorijalnu podjelu na principu pola Srbima - pola Hrvatima, Kostic izrazava zbog neiskoristene mogucnosti blagovremene amputacije Hrvatske i Slovenije u vreme kad su makaze mogle biti u sigurnim i cvrstim srpskim rukama. Protiv projekta amputacije su kategoricki bili i neki srpski politicari, poput Svetozara Pribicevica i Zivka Topalovica, a i tvorac termina Stojan Protic nije bio iskreno za njegovo provodjenje nego ga je samo koristio kao pretnju u situacijama kad su Hrvati suvise pretjerivali u sopstvenim zahtjevima. Sam Topalovic je u jdnom tekstu iz 1925.g. precizirao sta bi u praksi znacila amputacija: "Srpska monarhija, armija, birokracija i sve stare politicke partije, drzava slivena u jednom livu tokom vise ratova, nisu se nikako mogli pridobiti za federalizam. Ili unitarna drzava ili amputacija, a to znaci separaciju cisto hrvatskih i slovenackih predjela od drzavnih granica, to je bilo njihovo rjesenje.. Ako bi se hrvatski i slovenacki otpor protiv jedinstvene drzave pojacao, dosla bi nesumnjivo ta luda amputacija. Umjesto drzave sa stalnim nemirima, pojavila se kombinacija da se svi predjeli gdje ima Srba proglase kao drzavna oblast, a cisto hrvatski i slovenacki predjeli, nesto malo pred Zagrebom i Ljubljanom, sa jedva tri miliona stanovnika da se proglase kao da se nalaze van drzavnih granica i da se prepustaju svojoj sudbini. Srpska drzava bi imala dovoljnu unutrasnju snagu da se odrzi, za Hrvate i Slovence bi ova amputacija, pri kojoj bi se njihova plemena prepolovila, bila prava propast. Izbacenim nebi nista drugo preostajalo nego da se prikljuce Madjarima ili Italijanima i da se tu odaju beznadeznoj buducnosti."

Hrvatska bezocnost u pogledu pretenzija na Bosnu i Hercegovinu vidljiva je iz satav Stjepana Radica...(nastavlja se)
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 5.12.2008. 1:03

Hrvatska bezocnost u pogledu pretenzija na Bosnu i Hercegovinu vidljiva je iz stava Stjepana Radica da je "hrvatski element kulturno najrazvijeniji u BiH". Radic je to izneo u knjizi "Ziva prava Hrvatske na BiH", objavljenoj u Zagrebu 1908.g. Bilo je to u jeku hrvatskih politickih zalaganja za trijalisticko preuredjenje Austro-Ugarske monarhije, u kome bi Hrvati nastupali i kao reprezentanti i kao asimilatori svih drugih juznih Slovena. Takva tvrdnja je iz Radicevih usta plasirana iako postoji bezbroj konstantnih istorijskih pokazatelja kulturne superiornosti pravoslavnih Srba i ujedno beznadeznoj kulturnoj zaostalosti katolika, kojima je bila strana i hrvatska nacionalna svijest. Kostic naglasava da se hrvatska magalomanija ne "povecava uporedo sa snagom hrvatskog naroda, a jos manje nekim stecenim zaslugama. Ona uglavnom koristi konjukture i slabost protivnika, vrsi prepade i izdaje, stavlja se pod skut tudjina i onda - postavlja svoje nemoguce prohtjeve."

Zacetnik hrvatske megalomanije, Pavao Riter Vitezovic, koji inace uopce nije bio hrvatskog porijekla, Hrvatskom je bukvalno proglasio sve srpske zemlje. On je smatrao Hrvatskom sve ono sto su Rimljani nazivali Ilirijom. U Crvenu Hrvatsku ubraja Srbiju, Makedoniju, Bugarsku i Trakiju, a sve juznoslovenske zemlje je projektovao u sastavu obnovljene hrvatske kraljevine pod zezlom Habzburske dinastije. Svoje brojne radove na tu temu pisao je i objavljivao krajem 17. i pocetkom 18.v., a kako za njeg kaze hrvatski knjizevni kriticar Branko Vodnik, Pavao Riter Vitzovic je "prvi razradio velikohrvatsku ideju u politickom smislu. Njegova Hrvatska obuhvaca sve jugoslovenske zemlje. Vitezoviceva ideologija ostala je politicki jalova, ali je ona imala jakih posljedica na kulturni zivot, jer je on s njome u vezi izneo ideju jednog narodnog imena, jedinstvenog knjizevnog jezika... Te je misli ozivotvorio pod ilirskim imenom Ljudevit Gaj, koji je Vitezovica smatrao svojim pretecom, a politicku velikohrvatsku ideju bastinio je od Vitezovica i dalje razvijao Ante Starcevic."

U prvoj hrvatskoj politickoj brosuri, objavljenoj stokavski 1832.g., grof Janko Draskovic formulise konkretan hrvatski nacionalni program i svojata Bosnu. Poslje to cak u stihovima izrazava Vjekoslav Babukic, istaknuti ilirac u jednoj jedinoj pjesmi koju je uopce napisao. Nastavlja istoricar Ivan Kukuljevic Sakcinski 1842.g. govoreci o bosanskim podrucjima koja su svojevremeno oteta hrvatskom plemstvu. Iako je ilirski pokret izbjegavao hrvatski naziv, on nije nikako bio opcejugoslovenski, nego vjesto smisljen i proracunat s obzirom na zaista bjedno zateceno stanje hrvatske nacionalne svijesti, sto Milan Banic objasnjava na sljedeci nacin: "Da je Zagreb tada tezio da skupi samo Hrvate, vrlo malo bi zahvatio, jer je tada pojam Hrvat bio apsolutno u usko pokrajinskom rangu... ali upravo zato sto je tezio da privuce citav slovenski jug, Zagreb je posegao za imenom ilirskim."

nastavlja se
ZOgi
Четник-почетник
Четник-почетник
 
Порука: 2
Приступио: дец 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука ZOgi 7.12.2008. 19:00

Narodnosti ili nacionalnosti!? Pre dolaska Osmanlija na ove prostore u Bosni su ziveli Srbi i Hrvati. Danas u Bosni zive Srbi Hrvati I Bosnjac. Mi znamo da su Srbi Srbi, Hrvati Hrvati ali ko su ti Bosnjaci!? Bosnjaci su poturice nastale od Srba i Hrvata i takvih ima vise od Muslimana koji vuku korene iz Male Azije. Isti je slucaj u Novom Pazaru.
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 7.12.2008. 21:40

Ugledni istoricar Ferdo Sisic u studiji "O stogodisnjici ilirskog pokreta", objavljenoj u Zagrebu 1937.g. zakljucuje: "Prakticna je politika ilirskog pokreta u sustini svojoj bila cisto hrvatska (to podvlaci pisac) - ne jugoslovenska - to vise sto se ona osnivala iskljucivo na hrvatskom historijskom pravu, iduci u prvom redu za tim, da oko Zagreba okupi sve hrvatske zemlje unutar granica Habzburske monarhije, a od cesti jos i one krajeve tadasnje Turske, tj. tzv. Tursku Hrvatsku (ili nekadasnju Jajacku banovinu) i Tursku Dalmaciju (ili krajeve na sjeveru od Donje Neretve), i da se tako sastavi oblast pogodna da s uspjehom uzmogne svojom snagom i velicinom odbijati madjarske nasrtaje."

Ilirizam je forsirao Bec kad mu je to koristilo u suceljavanju sa madjarskim teznjama, ali kad su se Austrijanci sporazumili s Madjarima, Hrvati su ostavljeni na cjedilu. Medjutim, svojih se teznji nisu odricali, pa i onda kad su bili prisiljeni na saradnju sa srpskim politickim predvodnicima, nisu odustajali od velikohrvatskog nacionalnog koncepta i u odnosu na Srbe i prema Slovencima. Kako zapaza Kostic "kad su vidjeli da apsorpcija Slovenaca nailazi na teskoce, Hrvati su udvostrucili teznje za srpskim krajevima. Da bi to lakse postigli, oni su izmislili tzv. ilirizam i primili srpski jezik kao svoj. Da jezik ne bude smetnja da proglase hrvatskim sve sto srpski govori! Ni ovaj dogadjaj nema primjera u cijeloj svjetskoj istoriji. Iako je otpala razlika izmedju knjizevnog jzika Srba i Hrvata, ostale su jos mnoge druge razlike. Na primjer pismo, pa onda vjera itd. Onda su i tu pokusali najprije podmetanje, pa onda nasilje. Gaj je htjeo uvesti cirilicu, ali je becki dvor to osujetio. Da je uveo cirilicu, nacionalni prozelitizam bio bi uspjesniji. Kad to nije uspjelo, Hrvati su prosto zabranili cirlicu kad god bi im se za to pruzila prilika... Sto se vjere tice, pokusali su najprije sa unijom. I na silu su, a ne samo prevaru, upotrebljavali. Kad to nije uspjelo, dosao je Drugi svjetski rat sa nasilnim pokatolicavanjem onih koji su jos odolili zvjerskoj sjekiri hrvatskih ubica. Tako oni sire svoje "povjesno i etnicko podrucje."

Svoj vrhunski izraz hrvatske megalomanske aspiracije su dostigle u ideologiji Ante Starcevica, koji bi sve Srbe pohrvatio ili unistio. Ernest Bauer je u knjizi "Hrvatski politicar Ante Pavelic i Srbi", objavljenoj u Lajpcigu 1938., naveo Starcevicev odgovor na primjedbe o nerealisticnosti negiranja egzistencije Srba i Slovenaca: "Nema nikoga ko nece priznati fakticko postojanje ovih naroda, ali svak ko nije rdjav, potrudice se da ove stetne egzistencije odstrani koliko je to moguce i da cinjenice koje se protive zakonima zamjeni zakonskima." Starceviceva poruka Srbima bila je nedvosmislena: "Budi Hrvat ili nestani!" I cuveni ustaski ideolog Ivo Pilar nije mogao da izdrzi a da se bar malo ne suprostavi Starcevicevoj ludosti i gluposti, pa kaze: "Na cinjenice da su balkanski Romani velikim dijelom imali udjela u postanku Srbstva, na cinjenice da je ono isprva bilo maleno i da su njime vladali Hrvati, sazdao je on teoriju da Srbi nisu nikada postojali, ali je pri tome previdio cinjenicu, da nikada nije bilo drzave bez snaznog narodnog elementa."
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 9.12.2008. 2:44

Pilar kritikuje samo ona preterivanja koja su za ciljeve hrvatske nacionalne megalomanije mogla biti kontraproduktivna. Ali sustina tih pogleda bila je karakteristicna za ukupano hrvatsko javno mnjenje. Na to ukazuje i Jozef Redlih sljedecim rijecima: "Nova hrvatska Stranka prava, osnovana od Starcevica, bila je skoro do propasti Carstva (austrijskog) najdublja snaga cijele zemlje i stvarna snaga koja je uglavnom uoblicavala sudbinu Hrvatske." Jedan od najboljih poznavalaca etnickog karaktera Hrvata, Vladimir Dvornikovic, na sljedeci nacin procjenjuje uticaj Starceviceve ideologije na hrvatsku nacionalnu svijest: "Nikad dotada jedan plemenski, aktivisticki nagon na nasem jugu nije usao tolikom snagom iracionalizma u svijet politickih formula i programa kao u ovom Starcevicevom svehrvatstvu. U doba kad su vec postojale dve drzave pod srpskim imenom, ova ideja pohrvacenja svih Juznih Slovena, stanoviste "negiranja" Srba i Slovenaca u istinu je predstavljala savrsenu besmislicu."

U govoru na grobu Ante Starcevica, Stjepan Radic je biranim rijecima izrazio opcehrvatski, dominantni stav o politickim idealima i usmjerenjima covjeka koga su Hrvati listom smatrali ocem domovine. Radic kaze: "Na svetom smo mjestu, koje je kao pravi hram. Veliki ovaj grob, oko kojega smo se sakupljali kao ljudi i kao Hrvati, veliki je zrtvenik one besmrtne i velicanstvene ideje koja daje pravi sadrzaj i pravu vriednost nasem hrvatstvu. To je ideja prava, koja je jaca od svake sile, ideja narodnog samoodredjenja protiv svakoj tirniji." Hrvatski istoricar Josip Horvat, 1942.g. bio je jos direktniji u procjeni politicke vrednosti Starcevicevih ideoloskih postavki: "Jednu zivotvornu snagu je vidjeo Starcevic u hrvatskom drzavnom pravu - odakle oznacenje njegove grupe kao "stranka prava" Stranka prava zeli sjedinjenje, nezavisnost i samostalnost svih hrvatskih zemalja u okviru monarhije ili izvan nje. I ta misao Starcevica je, uprkos svim realitetima dnevne politike, ostala zivom za cijelo vreme epohe Nagodbe, ona uvjek iznova ispunja mladu generaciju novom snagom, i stalno jaca, jer je ona saobrazna dusi i bicu hrvatskog naroda."

Hrvatske pretenzije na BiH u 18.v. dosezale su najdalje do Vrbasa i Neretve, da bi tek u vreme ilirskog pokreta bile prosirene do starcevicevsko-pavelicevske varijante. Kad Austrijanci osvoje neku novu teritoriju od Turaka, Hrvati je odmah kao hrvatsku poklanjaju austrijskom caru. Po tom obrascu nastojali su da materijalizuju i rezultate srpskih ustanaka u BiH. Nekad je i car morao direktno da intervenise i upozorava Hrvatsko-slavonski sabor da ne prekoracuje ovlascenja. Rimokatolicka crkva je svesrdno podupirala hrvatske megalomanske prohtjeve i zahtjev za trijalistickim preuredjenjem Monarhije. Sarajevski nadbiskup Josip Stadler je u novembru 1917.g. organizovao potpisivanje peticije u kojoj je njegov potpis eksponiran, a ostale je drzao u tajnosti. Glavna poenta peticije je u sljedecem: "Zahtjevamo sjeinjenje svih zemalja na koje se hrvatsko drzavno pravo proteze, naime Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, BiH, te hrvatske Istre u jedno politicko i autonomno, s Habsburskom monarhijom, kao s cjelinom, nerazrusivo spojeno drzavno tijelo."

I Hrvatske pretenzije prema Slovencima bile su sasvim otvorene, iako Slovenija nikad nije bila u sastavu nikakve hrvatske drzave... nastavlja se
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 9.12.2008. 14:06

I Hrvatske pretenzije prema Slovencima bile su sasvim otvorene, iako Slovenija nikad nije bila u sastavu nikakve hrvatske drzave. Ipak su tu imali realno uporiste u cinjenicama: s obzirom da su svi istaknuti slavisti kajkavce smatrali Slovencima, hrvatski ideolozi su na osnovu toga sve Slovence proglasili Hrvatima. I jedni i drugi su u pravu. Kako je to u praksi groteskno izgledalo pokazuju na saborskoj sjednici, 1894.g., izgovorene rijeci rimokatolickog svestenika Ivana Jagica, brata Vatroslava Jagica: "Cemu nekoga prekrstavati Srbina u Hrvata, ili Hrvata u Srbina, ako on to nece? Pokusali ste Slovence i Kranjce prekrstavati u "planinske Hrvate"
. Izvolite otici u Ljubljanu i dole u Kranjsku, pa cete vidjeti koliko imate pristasa. Ja sam bio i ovih ferijah medju njima, i razgovarao se s odlicnim ljudima njihovima, pa oni prehoresciraju svaku vezu sa ljudima, koji prije nego su ih dobili, negiraju im njihovu osobinu." (Rijec perhorescirati, koja je zastarila, znacila je: odbijati nesto sa odvratnoscu, gnusanjem; uzasavati se, groziti se.)

Posto im nikakve istorijske cinjenice, politicki principi ili statisticki podaci nisu vazni, hrvatski megalomanski propagandisti prosto licitiraju sta je njihovo, sta bi zeljeli, kakvi su im snovi, sanjarenja, ali i krvozderni planovi. Cak su izmislili i indijansko pleme Kroatana da bi dokazali da su se u Americi i prije Kolumba nasli. Neki hrvatski nadriistoricari i prvu bugarsku dinastiju svojataju, a uz to tvrde da se staroslovenski jezik prvobitno zvao hrvatskim. Dominik Mandic sve ono sto se u starim spisima oznacava sa slovenski, pretvara u "hrvatski".

Sve do turske okupacije Bosna nije imala trajno omedjenu teritoriju. Nekad je obuhvacala siri, nekad uzi prostor, zavisno od sposobnosti, vojne vjestine i ratne srece svojih feudalnih gospodara, sto je bilo sasvim u duhu toga vremena. Pisuci o srpskim zemljama Marvo Orbini u svom "Kraljevstvu Slovena", objavljenom u Pezaru 1601.g., ovako to pitanje apsolvira: "Ova drzava Bosna, ona druga Raska, predio Huma i Zeta bile su ponekad pod jednim gospodarem, a ponekad podlozeni raznim gospodarima." Kad se pozivaju na navodna istorijska prava, hrvatski nacionani ideolozi zapravo ne znaju kako bi to teritorijalno formulisali, s obzirom da se i Ivo Pilar i Ferdo Sisic i Vjenceslav Vlajic slazu u pogledu geografske nepostojanosti odrednice Bosna, ciji se savremeni pojam razvio tek stabilizacijom turske vlasti. Vlajic je, uz to, pokazao da je prvobitno maloj Bosni, sirenje drzavne teritorije, donosilo nizanje novih titula njenim vladarima, a ne sirenje geografskih predjela koje bi ona kao pojam obuhvacala. Kao primjer navodi Tvrtkove titule: "Gospodin ban Tvrtko... Bozjom miloscu gospodar mnogih zemalja: Bosne, Soli (tuzlanska oblast) i Usore i Donjih Krajeva i Podrinja i Huma. Poslje dodjose Raska (kasnije Srbija) i Primorje. Jedno vreme su cak i Hrvatska i Dalmacija bile zastupljene u kraljevskoj tituli."

To potvrdjuje francuski balkanolog Ubicini, a njemacki geograf Oto Smiter, 1905.g., pise: "Ime Bosna ograniceno je ispocetka samo na predio Gornje Bosne, tj. Sarajevskog polja sa najblizom okolinom. Jedino je to bio trajni pravi posjed bosanskih banova i kraljeva pri svim promjenama... Od prave Bosne, tzv. Gornje Bosne, rasproste se vlast bosanskih vladara sve dalje i dalje... Ali u danasnjem opsegu nije Bosna nikad, sve do turske vladavine postojala."

nastavlja se
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 9.12.2008. 14:07

I Hrvatske pretenzije prema Slovencima bile su sasvim otvorene, iako Slovenija nikad nije bila u sastavu nikakve hrvatske drzave. Ipak su tu imali realno uporiste u cinjenicama: s obzirom da su svi istaknuti slavisti kajkavce smatrali Slovencima, hrvatski ideolozi su na osnovu toga sve Slovence proglasili Hrvatima. I jedni i drugi su u pravu. Kako je to u praksi groteskno izgledalo pokazuju na saborskoj sjednici, 1894.g., izgovorene rijeci rimokatolickog svestenika Ivana Jagica, brata Vatroslava Jagica: "Cemu nekoga prekrstavati Srbina u Hrvata, ili Hrvata u Srbina, ako on to nece? Pokusali ste Slovence i Kranjce prekrstavati u "planinske Hrvate"
. Izvolite otici u Ljubljanu i dole u Kranjsku, pa cete vidjeti koliko imate pristasa. Ja sam bio i ovih ferijah medju njima, i razgovarao se s odlicnim ljudima njihovima, pa oni prehoresciraju svaku vezu sa ljudima, koji prije nego su ih dobili, negiraju im njihovu osobinu." (Rijec perhorescirati, koja je zastarila, znacila je: odbijati nesto sa odvratnoscu, gnusanjem; uzasavati se, groziti se.)

Posto im nikakve istorijske cinjenice, politicki principi ili statisticki podaci nisu vazni, hrvatski megalomanski propagandisti prosto licitiraju sta je njihovo, sta bi zeljeli, kakvi su im snovi, sanjarenja, ali i krvozderni planovi. Cak su izmislili i indijansko pleme Kroatana da bi dokazali da su se u Americi i prije Kolumba nasli. Neki hrvatski nadriistoricari i prvu bugarsku dinastiju svojataju, a uz to tvrde da se staroslovenski jezik prvobitno zvao hrvatskim. Dominik Mandic sve ono sto se u starim spisima oznacava sa slovenski, pretvara u "hrvatski".

Sve do turske okupacije Bosna nije imala trajno omedjenu teritoriju. Nekad je obuhvacala siri, nekad uzi prostor, zavisno od sposobnosti, vojne vjestine i ratne srece svojih feudalnih gospodara, sto je bilo sasvim u duhu toga vremena. Pisuci o srpskim zemljama Marvo Orbini u svom "Kraljevstvu Slovena", objavljenom u Pezaru 1601.g., ovako to pitanje apsolvira: "Ova drzava Bosna, ona druga Raska, predio Huma i Zeta bile su ponekad pod jednim gospodarem, a ponekad podlozeni raznim gospodarima." Kad se pozivaju na navodna istorijska prava, hrvatski nacionani ideolozi zapravo ne znaju kako bi to teritorijalno formulisali, s obzirom da se i Ivo Pilar i Ferdo Sisic i Vjenceslav Vlajic slazu u pogledu geografske nepostojanosti odrednice Bosna, ciji se savremeni pojam razvio tek stabilizacijom turske vlasti. Vlajic je, uz to, pokazao da je prvobitno maloj Bosni, sirenje drzavne teritorije, donosilo nizanje novih titula njenim vladarima, a ne sirenje geografskih predjela koje bi ona kao pojam obuhvacala. Kao primjer navodi Tvrtkove titule: "Gospodin ban Tvrtko... Bozjom miloscu gospodar mnogih zemalja: Bosne, Soli (tuzlanska oblast) i Usore i Donjih Krajeva i Podrinja i Huma. Poslje dodjose Raska (kasnije Srbija) i Primorje. Jedno vreme su cak i Hrvatska i Dalmacija bile zastupljene u kraljevskoj tituli."

To potvrdjuje francuski balkanolog Ubicini, a njemacki geograf Oto Smiter, 1905.g., pise: "Ime Bosna ograniceno je ispocetka samo na predio Gornje Bosne, tj. Sarajevskog polja sa najblizom okolinom. Jedino je to bio trajni pravi posjed bosanskih banova i kraljeva pri svim promjenama... Od prave Bosne, tzv. Gornje Bosne, rasproste se vlast bosanskih vladara sve dalje i dalje... Ali u danasnjem opsegu nije Bosna nikad, sve do turske vladavine postojala."

nastavlja se
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 10.12.2008. 1:53

Pljackanje i ubistva kao iskonske odlike hrvatskog nacionalnog karaktera

Opcepriznati naucnik Vladimir Dvornikovic citira poznatog istoricara krstaskih ratova i njihovog savremenika Viljema Tirskog koji svjedoci: "Kad su prvi krstasi prolazili dalmatinskom Hrvatskom, mnogi su stradali od strahovito divljeg, na pljacku i ubistvo naviklog naroda varvarskog izgleda." I u Ljetopisu popa Dukljanina na vise mjesta se govori o "nevjernim" Hrvatima, prikazuju se kao narod u negativnom svjetlu, pa se cak navodi da su imali i jednog dobrog kralja, Zvonimira, ali da ga nisu bili dostojni. Mucki su ga ubili 1089.g. na saboru na Kninskom polju jer je vlasteli predlagao da se ucestvuje u krstaskim ratovima.

Dukljanin o tome pise: "Kako psi na vuke lajuci kad idu, tako oni na dobrog kralja Zvonimira, kome ne dase ni progovoriti, nere z bukom i oruzjem pocese sjeci njega i tjelo njegovo raniti i krv proljevati svoga dobroga kralja i gospodina, koji, lezeci u krvi izranjen velikim bolom, prokle tada nevjerne Hrvate i ostatak njih (potomstvo) Bogom i svetim njegovima, i sobom, i nedostojnom smrcu njegovom, i da bi vece Hrvati nikada ne imali gospodina od svoga jezika, nego vazda tudjem jeziku podlozni bili. I tako izranjen lezeci a Hrvate proklinjuci izdahnu." Kletva je nevjerovatno upecatljiva. Uskoro su Hrvati ostali bez svoje drzave, a istorijski spisi ih uglavnom pominju po neprikladnom nudjenju svoje zemlje stranim vladarima i gazenju date rijeci. Pred turskom najezdom uskoro je hrvatski narod poceo masovno da bjezi u Madjarsku, Donju Austriju, Moravsku i Juznu Italiju, pa su juznije pogranicne hrvatske zemlje potpuno opustjele.

Najznacajniji hrvatski nacionalni ideolog svih vremena Ante Starcevic je u knjizi "Pasmina slavenoserbska po Hrvatskoj", objavljenoj u Zagrebu 1876.g. pisao da su Hrvati 1569.g. Srbe na raznju pekli. "Vesala za ovu pasminu bijahu najstrahovitije versta smrti. Bilo da Hrvati nisu to znali, bilo da ih je znao gnjev preuzeti, oni nisu krivce vesali: Senjani u Perusicu nabijase na razanj pa ih ispekose." Isti prizor pribijanja Srba na razanj opisuje Fran Binicki.

U knjizi "Hrvatska i Hrvati" Vatroslav Murvar 1953.g., pozivajuci se na prethodnu Lorkovicevu studiju o hrvatskom narodu i zemlji, navodi: "Hrvatski sabori u 16.stoljecu prepuni su najtezih tuzba na Vlahe i Martologe... Citav niz saborskih zakljucaka donesen je protiv Martologa, dok konacno ne bude 1586.g. odredjeno, da se svaki Martolog, uhvacen na hrvatskom podrucju, imade zbog zastrasnoga primjera ziv na kolac nabiti. Protim muslimana nikada hrvatski sabor nije donio slicne zakljucke." Na taj nacin su Hrvati nastojali spreciti srpska naseljavanja u opustjelim juznim hrvatskim predjelima. Nabijanje Srba na kolac u Hrvatskoj je bilo pravno uobliceno i ozakonjeno samo zbog toga sto su Srbi bili druge vjeroispovjesti.


Grozote hrvatskog shvatanja civilizacijskih vrednosti
(nastavlja se)
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 11.12.2008. 3:35

Kartografskim projekcijama su to sirenje prvobitne Bosne vrlo plasticno prikazali Vladimir Corovic i Sima Cirkovic, ali je to pitanje mnogo prije njih razmatrao i Stojan Novakovic. Bosanski turski pasaluk svojevremeno je obuhvacao cijelu kontinentalnu Dalmaciju, Liku i Slavoniju. Sto se Hercegovine tice, ona je nastala ujedinjavanjem tri stare srpske oblasti, neretljanske, zahumske i trebinjske. U tursko vreme, nekada je imala samostalniji administrativni status, a nekada pripajana Bosni.

Hrvati proklamuju svoja navodna istorijska prava nad Bosnom i Hercegovinom, ali za njih bukvalno nijedan dokaz nemaju. Zato se dovijaju kako znaju i umiju. Tim povodom Janos Asbot, poznati madjarski istoricar, u knjizi "Bosna i Hercegovina", objavljenoj u Becu 1888.g., vrlo ubjedljivo izvrgava ruglu fantazmagorije Vjekoslava Klaica. Asbot pise: "Klaic, hrvatski istoricar Bosne, cije je znatno djelo prvo koje upotrebljava najnovija istrazivanja ali svojom nacionalno-hrvatskom tendencijom cesto biva pomuceno, misli da su bosanski zupani od Hrvata preuzeli bansku titulu i iz toga zakljucuje da Bosna pripada Hrvatskoj, jer, kako on kaze, medju svim Juznim Slovenima samo Hrvati imaju banove. Ali cemu? Rijec ban nema nikakve veze sa rijecju pan, pa i sami slovenski filolozi ne drze je za slovensku nego avarsku rijec, a preko Avara je na cijelom Jugu, narocito na Jugu Ugarske, odomacena... (navodi primjere) ... Vjerovatno je ta rijec kroz ugarsku upravu uvedena kod Hrvata pa poslje u Bosni. (ovo je sasvim tacno, jer banska titula u madjara,hrvata i srba bosne nikada nije titula vrhovnog vladara, vec potcinjenog oblasnog vladara, pa tako i kada Hr i Bosna postaju dio Ugarske dolazi i do ove titule, do tada su bili kraljevi,knezovi,zupani... kao i nakon toga, od bana Borica ugarskog vazala do bana i kasnije kralja Tvrtka...) Naknadne sveske popa Dukljanina ne vaze mnogo. Ban Boris je od savremnih Grka zvan egzarh, a vrlo je sumnjivo da je neki zupan Vrh-Bosne prije njega nosio titulu Bana, iako svi istoricari Bosne, do najnovijih, nabrajaju citav niz banova i navode njihove istorije. Te istorije banova Zelimira, Kresimira, Legata i Vukmira, pocivaju iskljucivo na basnama popa Dukljanina, koje su dubrovacnin Orbini i drugi prosirili prema svojoj fantaziji. Sve to ne moze da ima istorijsku vrednost, kao sto se uopce ne moze da nadje nijedan istorijski dokaz da su ovi banovi iz basne postojali."

Slicno pise i drugi madjarski istoricar, Djula Pauler , 1894.g.: "Pomisljalo se iz toga sto Dukljanin i niko vise imenuje bosanske banove, da se moze zakljuciti da je nekad Bosna pripadala Hrvatskoj, jer ime i dostojanstvo bana poznati su toboz samo Hrvatima. (postoji latinski original ovog ljetopisa,ali i hrvatska kasnija recenzija u kojoj su dodate mnoge stvari koje bi isle u hrvatsku korist, a cega nema u latinskom originalu, dakle odavno se hrvati bave falsifikovanjem po uzoru na vatikansku kuhinju, cije su krivotvorine naucnici odvano dokazali..) Nije nemoguce, nego je cak vjerovatno, da se u izvjesnim vremenima prostirala vlast hrvatskih vladara na neke, sasvim razumljivo, najvaznije dijelove Bosne... Ipak se iz toga ne moze nikakav odrzivi razlog crpiti da je bosanski banat (izvjesna drzavna ustanova cijele Bosne) vec samim tim hrvatska ustanova. Jer, kod Dukljanina je ban prosto oznaka hercoga, duksa, zbog cega on govori i o jednom banu Base. Tada su i Ugri adaptirali ovaj naziv primjenom na takve predjele, koji nikada ni u kakvoj vezi sa Hrvatskom nisu stajali, kao Macva, Branicevo, Severin. Uostalom, kakav god odnos ranije postojao izmedju Hrvatske i Bosne, na kraju XI v. Bosna je pripadala - vec za taj period je Dukljanin pouzdaniji - drzavi Bodinovoj, srpskog kralja sa Primorja. Poslje njegove smrti drzava mu propade." Kostic uz to iznosi citav niz podataka o srpskoj upotrebi naziva ban, pozivajuci se na Safarika, Jorgu, Sisica i srpske narodne pjesme.

Uz to Lazo Kostic pobija i drugu hrvatsku tezu po kojoj svojataju Bosnu na osnovu cinjenice da je Livno sada u BiH, a nekad je bilo stara hrvatska prestonica. "Sustina je nove hrvatske teze u tome: Ako se u jednoj oblasti nalazi nekadasnja prestonica jednog "naroda", to ta cijela oblast pripada ovome narodu, bez obzira kako je, kad i zasto tako omedjena. Prema tome, posto se Pozun (danasnja Bratislava) nalazi u Slovackoj, a Pozun je bio puna dva vijeka i duze prestonica Madjarske, to onda treba i cijela Slovacka da pripadne Madjarskoj. Isto tako, posto je Skadar bio prestonica Zete, odnosno Crne Gore, to treba cijela Albanija da pripadne Crnoj Gori, jer se danas Skadar nalazi u Albaniji." Kostic dalje nastavlja konstatacijom da "takvih cuda bi se moglo napricati o cijeloj Evropi. Svuda su mjenjane prestonice i razgranicavane oblasti. I nikom dosad, otkako istorija postoji, nije palo na pamet da jedan takav "argument" postavlja. Ljudi od nauke i ugleda bi se nesumnjivo zgrazali. Ali Hrvati smatraju da je njima sve dozvoljeno. Medjutim, ja ne znam da li je uopce Livno bilo hrvatska prestonica, jer se radi o hrvatskoj "istoriji", a ona je montirana. Ali, recimo da je zaista bilo, to je svakako bilo kratko vreme i Livno (u tom ev. slucaju) nije bila jedina prestonica Hrvatske. Najzad, ono je moglo biti prestonica samo krajeva zapadno od samog grada, jer odmah na istoku Livna nastaje srpska etnicka oblast... Razumije se da turska uprava nije mnogo vodila racuna o tim etnickim granicama, a hrvatski dio Bosne je bio sasvim mali da bi mogao ciniti vilajet za sebe, tako da je spojen sa Bosnom, sa srpskom Bosnom." (dolaskom Turaka, sa do tada hrvatskih etnickih podrucja sele Hrvati na zapad,po Evropi...a tu dolaze Srbi, tako da danasnji "Hrvati" sa tih podrucja su samo pohrvaceni Srbi, jer se sem vjere ne razlikuju od ostalih pravoslavnih Srba tih krajeva ni u cemu, pa cak imaju i srpske nosnje u bojama danasnje srpske trobojke)

Hrvati su na stotine falsifikovanih publikacija objavili da bi svijet ubjedili u osnovanost svojih pretenzija, ali im je sve argumente u vodu bacio Stojan Novakovic duhovitom doskocicom po kojoj kad bi teroija istorijskih prava bila relevantna, onda bi najupecatljivije istorijsko pravo na BiH imali Turci jer je tu Turska najduze vladala. Istoricar Ljubomir Jovanovic 1899.g. je u paramparcad razbio hrvatski koncept istorijskih drzavnih prava sljedecim rijecima: "Kad se danas iznosi nekakvo hrvatsko i habzbursko "drzavno pravo" na Bosnu (i uzgred na Hercegovinu), sta to moze u sustini znaciti? Sto oni tvrde da su nekad vladali Bosnom, i kad bi zbilja tako bilo, a vidjcemo da nisu nikad, treba li da ima danas kakve prakticne vrednosti, kakvih posljedica? Je li ta Bosna bila nekakva stvar ili uopce nesto na sta se moze imati prava? To njihovo "pravo" znaci: da neko oglasava svojom svojinom Bosnjake i Hercegovce i njihovu imovinu zajedno, da npr. Zagrepcani, Krizevcani, Varazdinci imaju nekakvih prava nad Mostarcima, Sarajlijama, Tuzlanima, iako cak nisu s njima nista imali! Sta su ti Bosnjaci i Hercegovci da neko na njih prava ima? Nisu li i oni ljudi, ili zar covjek ima nekih gospodarskih prava nad covjekom?"

Hrvate nimalo ne interesuje cinjenica sto su svi istorijski dokumenti i kulturni spomenici BiH nesporno srpski, niti podatak da Srbi i danas tamo zive u ubjedljivoj vecini. (ako izuzmemo muslimane kao Srbe, pravoslavni danas ne cine vecinu, nakon genocida iz 2.sv rata i iseljavanja u Srbiju) Bujicom lazi i predrasuda oni nastoje da vjestacki preoblikuju i premoste i sadasnjost u skladu sa politickim teznjama. Kako Jovanovic zapaza, "fakat je nesumnjiv da u Hrvata veliki dio danasnje literature pa i jedan dio same nauke (a poimence istorije narodne), stoji na svakom laznom temelju i da polazi od sasvim laznih pretpostavki. Stvaranje laznih slika o svagdasnjoj velicini i sili hrvatskoj, ponizavanje "tudje" proslosti i sadasnjosti, a osobite srpske, prikazivanje sto veceg broja prostranih zemalja kao cisto hrvatskih oblasti, to je zadatak te knjizevnosti." Po postignucima maste, privlacnosti njenog kolorita i intrigantnosti fabule, prosto se nadmecu Tadija Smiciklas, Vjekoslav Klaic, Ivo Pilar, Dominik Mandic i drugi. Sto manje dokaza, to vise pretenzija i romanticarskog zanosa.

(Pilar i Smiciklas su nakndani "Hrvati"kao i Mandic, s tim sto je Mandic nastao od Srba, pa otuda i kao konvertit najskloniji falsifikovanju, po sistemu sto je laz bliza istini to je veca. Poturica gori od Turcina, jer zna istinu ali je negira u sebi samom i otuda mrznja i frustracija. I danas je sva hrvatska prica samo konstrukcija, nagadjanje, miks istine i lazi, nikada tu nema konkretnih dokaza, sve se svodi na tanke izvore pojedinaca koji su mogli da pogrese ili su neki cak namjerno falsifikovali stvari u svoju korist. Oni bi zaista koristili dokaze da ih imaju,ali svo njihovo dokazivanje se zasniva na snovima i zeljama, uz poneki lazno interpretirani dokument. Masu dokaza koji im ne idu u prilog preskacu, a pojedine izvore koje vise niko nikada ne potvrdjuje u istoriji, sto znaci da su najvjerovatnije greska,ako im odgovara, podizu na pijedestal aksioma. to dogmatizuju, a na sve drugo, kada su cinjenice identicne od raznih ljudi, raznih nacija i vjera i razlicitih profila u razna vremena,ako im ne odgovara, na to se savrseno ne obaziru, cime dokazuju svoje sljepilo i ideolosku ostrascenost.)

nastavlja se
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 13.12.2008. 23:28

Kad je Ferdo Sisic 1909.g., na predavanju u Ljubljani, zastupao tezu o istorijskim hrvatskim pravima na BiH, reagovao je beogradski univerzitetski profesor Stanoje Stanojevic pismom koje Kostic djelimicno citira posredstvom njemackog prevoda, koji mu je jedini bio dostupan. Stanojevic porucuje Sisicu: "Kad sam procitao Vasu knjigu u kojoj trazite BiH za Hrvate na osnovu istorijskih prava, sjetio sam se jedne vazne i poucne epizode iz drevne proslosti. Kada su jednom Gali napadali Rim, Rimljani nisu mogli, tako vjesti u pravnoj nauci, razumjeti kako Gali smiju navaljivati na Rim kad nemaju za takvo postupanje nikakvog pravnog osnova. Izaslanik rimskog naroda i senata upitao je galskog komandanta: Kakvo je Vase pravo na Rim? A ovaj je odgovorio: Nase pravo nalazi se na vrhu nasih maceva. Taj isti odgovor dace Hrvati Srbima onog dana kad dodje do velike borbe za BiH. Nase pravo je nasa narodna snaga. Pravo nase narodne snage i nasih bajoneta bice vaznije i snaznije od vaseg prava koje moze na vagi da se izmjeri. Vi Hrvati jedva cete razumjeti tu borbu citavog naroda za svoj zivot i opstanak, jer je proslo skoro sto godina otkako ste zaboravili kako se umire i otkad branite Vasa prava samo rijecima i govorima. Jedan narod koji je, kao sto sami priznajete, "od svoje volje izabra kraljem ugarskog kralja Kolomana", ne moze shvatiti veliku narodnu borbu za opstanak. Borba srpskog naroda u BiH bice velika narodna borba. Vi i Vasi gospodari ne treba da padate u zabludu. Kad nas narod i nasa vojska stupe u taj veliki sveti rat, necemo uci u to klanje da osvajamo zemlje i branimo prava. Ne, mi polazimo u borbu da branimo nas zivot. Jer bez BiH nema zivota Srbiji i Crnoj Gori. Jer Bosna i Hercegovina su srpskom narodu - to treba da dobro upamtite Vi i Vasi gospodari - ono sto i sama Srbija i Crna Gora."

Posto je briljantno raskrinkao sve hrvatske pseudoistorijske falsifikatei sveo na pravu mjeru istorijske cinjenice na osnovu validnih dokaza, ruski istoricar Majkov naglasava da "vladati za neko vreme malenim dijelom cijele jedne zemlje, i to pod slucajnim sticajem povoljnih prilika, jos ne stvara istorijsko pravo i ne moze dati povoda vjecnim pretenzijama unatoc svima ostalima, medju kojima narodnost i naklonost stanovnistva stoje na prvom mjestu. Jer inace bezbrojnim pretenzijama na osnovu golih titula nebi bilo kraja ni konca, i dovelo bi dotle, da bi apostolski presto habsburgovaca, koji u svojoj tituli nosi i jerusalimsko kraljevstvo, stao teziti da ovlada Jerusalimom... Za Bosnu je posve izvjesno, da joj je tek po izboru Kolomanovu srpski kralj Uros Beli 1120.g. ustupio svojemu unuku po kceri Ladislavu ugarskome, i da su tek od toga vremena ugarski kraljevi nakitili titule svoje imenima Rame i Bosne.

Pa sljedstveno, kad su Hrvati pruzali Kolomanu krunu Zvonimirovu, Bosna je bila pod Srbijom, no posto je i preneta na ugarske kraljeve, ona ostade za vrlo kratko vreme pod njihovim suverenitetom i po svjedodzbi Kinama uzivase odjeljenu, potpunu samoupravu. Za Nemanjica Zahumlje i Bosna nadjose se naizmjence pod vrhovnim gospodarstvom cas Srbije cas Ugarske, sve do Dusana Silnog, koji ih je pridruzio svojoj carevini; no one su vazda bile pod upravom svojih vlastitih knezeva i banova i njihov vazalni odnos, koji je katkad prelazio u potpunu nezavisnost, ne davase Ugarskoj prava, da ih smatra kao svoje krunovne oblasti. U XIII v. Zahumlje ili Hum nalazi se u isto vreme i u ugarskoj i u srpskoj tituli (da ne pominjemo da tu Madjari nisu nikada zivjeli). Po propasti srpske carevine, Bosna, kojoj vec pripadase Zahumlje, tj. veci dio danasnje Hercegovine, postade nezavisnim kraljevstvom, i mnoge povelje a i sam nacin postupanja kraljeva bosanskih jasno dokazuju da o vrhovenstvu ugarskom nije bilo ni pomena. Sta vise, unatoc tome, u XV v. u tituli bosanskih kraljeva dolazi i rijec Hrvatska i sa takvom titulom papa je krunisao na kraljevstvo bosansko, bez saizvoljenja ugarskog kralja Matije Korvina, Stevana Tomasevica i prema tome, ako cemo se drzati teorije najnovijih hrvatskih naucenjaka, to ce se isto tako olako i hrvatsko kraljevstvo moci da prisije kako sastavni dio danasnjoj Bosni."

Imre Pesti u studiji "Postanak Hrvatske", objavljenoj u "Ugarskoj reviji" u Lajpcigu 1882.g., povodom rasprava o navodnom hrvatskom drzavnom pravu i na njemu utemeljenim teritorijalnim pretenzijama, rezonuje: "Ove aspiracije Hrvatske moraju nam izgledati cudne, da ne kazem komicne. Hrvati su vec odavno prestali da budu nomadski narod, njihov broj ih ne tera na ekspanziju, osvajace nije njihova nacija nika iznela na povrsinu; neka duhovna ili materijalna premoc nad susjednim narodima (Hrvatske) ne postoji... Mi se zaista ne zanosimo pravom jacega, pravom osvajaca - ali nesumnjivo i ovo pravo, koje ce u svjetskoj istoriji uvjek igrati odsudnu ulogu, mora se postovati kad se posmatra jedinstvena pojava kako se sa izvjesne strane radi na obrazovanju Velike Hrvatske. Sredstvo za ovo su veoma prosta: uvjek i svagda zahtjevati samo mnogo, i to zahtjevati drsko i zestoko - uspjeh ce garantovati naivnost neprijatelja koji ce popustiti trazenju. Narod Hrvatske ima danas zemlje na koje ne moze da postavi nikakve istorijske prohtjeve - mi mislimo na cijeli pojas izmedju Drave i Save."

Pesti je krajnje ubjedljiv. Ako je teorije istorijskih prava validna i relevantna, onda je lako dokazati da Hrvati i takva prava nemaju ni na Hrvatsku ni na Slavoniju, a kamoli na susjedne zemlje. Po pitanju hrvatske nacionalne megalomanije, on kaze: "Zaista jedna cudna pojava, da se jedan mali narod kome nedostaju skoro svi preduslovi za drzavno bice, drzne na takve ekstravagancije...i traziti dijelove oblasti prema svojoj volji, da bi nacinio fantasticno buduce carstvo." Isti austor u raspravi "Aspiracije Hrvata", iz 1886.g., istice: "Ako su Hrvati skloni tvrdjenju da se Hrvatska drzava prostire od Jadrana do Zemuna, kao sto danas pricaju, dobro bi bilo da nam objasne: kako i u sljedstvu kakvih istorijskih dogadjaja je proizaslo da se ona Hrvatska, koja je preko Pakta konventa izbrisana bila iz redova samostalnih drzava, poslje dijeli na dve kraljevine, naime Hrvatsku i Slavoniju." Shodno logickoj analizi istorijskih cinjenica, Pesti zakljucuje: "Istorija novog doba dokazuje da Hrvati nista ne mogu da postignu sami svojom snagom. I tacno je kazao Muskatovic u Hrvatskom saboru 4.maja 1882.: Hravtska je samo zahvaljujuci pobjedi ugarskog istorijskog prava nad apsolutizmom iz nicega nastala."

nastavlja se
Аватар
Борис
Млади националиста
Млади националиста
 
Порука: 52
Приступио: нов 2008
Место: Бања Лука

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука Борис 14.12.2008. 14:22

Тачно је да је Србе вјера завадила!
Аватар
Борис
Млади националиста
Млади националиста
 
Порука: 52
Приступио: нов 2008
Место: Бања Лука

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука Борис 14.12.2008. 15:28

Најважније је то да су у Босни живјели Срби од давнина па до данас!
Има ту мали проблем оних који су примили Ислам и Католичанство(својом вољом или...
није битно).Они мисле да мјењањем вјере могу да промјене крв(Српску) али то је
немогуће наравно.
Љеп поздрав
ПретходнаСледећа

Ко је тренутно на Форуму?

Корисници тренутно на Форуму: Нема регистрованих корисника и 1 гост