srpskinacionalisti.com

Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Форумска правила
Обавезно прочитајте Правилник о понашању на Форуму и форумски бонтон пре учешћа у дискусијама!
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 15.11.2008. 16:17

Pored ovog citiranja "Srpske revolucije", objavljene u Hamburgu 1829.g., Kostic pominje i druge Rankeove radove, a posebno opisivanje narodne pjesme "Zmaj od Bosne', u kojoj se muslimanski feudalni velikasi i njegovi ratnici spremaju na obracun sa vojskom centralne turske vlasti upravo na Kosovu polju, gdje su njihovi preci ratovali za pradjedovski vjeru, pa taj rat izgubili. Oni svoju feudalnu autonomiju u Bosni smatraju zacetkom stare srpske drzavnosti, pa se opiru centralistickom slamanju feudalne razdrobljenosti. Ranke to ovako objasnjava: "Nesto velicanstveno i uzviseno lezi u ovom osjecanju. Oni misle da ce ratovati za svoju vjeru, za citavo svoje nacionalno bice. Popriste traze tamo gdje je vec jedanput, iako nesretno, o obe te stvari odluceno. Ili ce pobijediti i svoju sadasnju vjeru, muhamedanstvo, bas tamo sacuvati gdje su staru, hriscanstvo, izgubili, ili ce podleci. A tada ce se u najmanju ruku pridruziti velikim uspomenama stare slave i njene propasti." I Jakob Grim, koji je kategoricki smatrao da su svi bosanski stanovnici Srbi, ukazivao je: "Muhamedanski Srbi izgleda da pjevaju iste narodne pjesme, samo sto izmjenjuju uloge pobjedioca i pobjedjenog."

Do sada vise puta citirani Kol po pitanju bosanskih muslimana pise: "Samo kod jednog plemena Srba, kod Bosanaca, uspjelo je Turcima da zadobiju pristase Korana... Tako predstavljaju Bosanci, na zalost srpskih patriota, slovensko pleme usred Ilirije, koje je svim svojim visim slojevima, ako ne turcizirano a ono bar muhamedizirano, i koje je, kao svi renegati, postalo fanaticno muhamedansko." Kol tu dodaje da medju Hrvatima "nema ni muhamedanaca ni grckih (pravoslavnih) hriscana, ili vrlo malo." Karl Braun, kao pisac predgovora njemackog izdanja srpskih narodnih pjesama, kaze: "Srpska rasa se vrlo razlicito razvijala u raznim oblastima. U Bosni je srpsko plemstvo preslo na islam vec kratko vreme poslje turske aneksije i povuklo je sobom jedan dio ostalog stanovnistva. U Hercegovini ostaje dio srpskih vojvoda vijeran svojoj staroj vjeri, ali je svoje privilegije morao da prima u beratima padisaha."

I njemacki autor Lajet je u renomiranom casopisu "Globus" 1865.g. bio nedvosmislen govoreci: "U Bosni, pak, gdje su hriscani podjarmljeni i njihovi nekadasnji savremenici a sad srpski muhamedanci i kao takvi plemici, spahije i vojnici, tu ni dandanji nije rijetkost otpad od hriscanstva." U novijem tekstu u istom casopisu, 1867.g., on ponavlja da su muhamedanci Bosne i Hercegovine Srbi i da se sluze srpskim jezikom, kao i 1868.g. u casopisu "Inostranstvo", "posto su, sa izuzetkom Bugara, svi Slavni koji obitavaju Tursku i njen zemlje podlozne tributu-Srbiju i Crnu Goru- po svom porijeklu jedan i isti srpski narod." On govori o pravoslavnim, muhamedanskim i katolickim Srbima u svim srpskim zemljama. U istom tom "Globusu" podudarno je i glediste Ota Rajnsberga o Srbima islamske vjeroispovjesti, kao i rimokatolicke, s tim sto autor izvlaci i jedan dalekosezniji zakljucak prema kome Juznih Slovena "ima ukupno jedva osam miliona, od kojih vise nego cetiri miliona zive pod vlascu Austrije, a ostatak pod vlascu Porte. Jezik ih dijeli u Slovence, Hrvate, Srbe i Bugare, iako su odstupanja izmedju njihova nacina govora, koja se javljaju u postepenim prelazima, tako mala, da besristrasni ocjenjivac spoznaje tu samo dijalekte srpskog jezika." Sto se samih Srba tice, "i pored razlicitog obiljezenja plemena i uprkos vjerske mrznje koja Srbe dijeli u tri neprijateljska logora: u pripadnike istocne crkve, rimokatolicke hriscane i ispovjedaoce islama, obicaji i moralna svojstva isti su kod svih ostalih, pa cak i u svojoj tjelesnoj strukturi, u odjevanju i nacinu zivota samo se malo medju sobom razlikuju."
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 16.11.2008. 11:47

Fon Stajn 1876.g. kroz razmatranje etnickog stanja u turskom dijelu Balkana kaze da "etnografski odnosi nisu jedini odlucili pri opredjeljenju snage i moci muhamedanskog elementa, jer su vrlo mnogi Srbi, Bugari i Albanci fanaticne pristase Prorokove. Narocito je u Bosni citavo plemstvo preslo na islam da bi svoja feudalna prava zadrzalo, i ovo plemstvo, koje je inace svoju narodnost i svoj jezik strogo ocuvalo, bas je nadasve fanatican protivnik svih reformi koje Porta preuzima u korist svojih hriscanskih podanika." I vojni teoreticar Ristov u knjizi "Rat u Turskoj 1875-76.", objavljenoj u Cirihu 1876.g., kaze: "Muhamedance u Bosni.. sa vrlo malim izuzetkom su srpskog porijekla." Ciriski univerzitetski profesor Kinkel iste godine iznosi da u BiH "muslimani nose djelimicno cak stara porodicna imena srpskog porijekla." U casopisu "Dojce rundsau", 1877.g., u opsirnom elaboratu o balkanskim prilikama stoji da se Bosna, "nekad dio velikosrpskog carstva duze odrzala prema Osmanlijama nego Srbija.. Dok je u Srbiji plemstvo bilo unisteno pri osvajanju, predje bosansko plemstvo, da bi sacuvalo svoja dobra i svoj gospodareci polozaj, vecim djelom na islam... Bosna je time postala jedina provincija Porte koja ima znatno muslimansko stanovnistvo i nasljedno plemstvo koje pripada istoj rasi, isti srpski dijalekat govori kao i oni, a ipak je socijalno i vjerski ostro odjeljeno." Identicne poglede iznosi, 1878.g., Hersberg u "Petermanovom geografskom casopisu".

Moris Cimerman u "Ilustrovanoj istoriji Orijentalnih ratova 1876-1878", objavljenoj u Becu 1878.g., govori o hercegovackom stanovnistvu: "Stanovnistvo Hercegovine iznosi oko 300 hiljada dusa i cjelokupno je srpsko. Mnoge odlicne srpske porodice koje su se bojale da ce po osvajanju zemlje od Turaka izgubiti svoje privilegije bijahu prisiljene da prime islam; zato se izmedju begova, aga, spahija, mulaka, efendija itd., nalaze najvecim dijelom cisto srpske porodice kao sto su Ljubovici, Filipovici, Babici itd... Od 300.000 stanovnika 60.000 pripadaju islamu, 50.000 rimokatolika a 190.000 grckim katolicima."

Moris Hernes 1889.g., razmatrajuci stalne nemire u turskom dijelu Balkana prije austrougarske okupcije BiH , na vrlo interesantan nacin pise o Srbima islamsne vjeroispovjesti: "Ali cak i ova zalosna situacija koja je gradove Bosne i hriscanskih susjednih zemalja pretvarala u stalne ratne logore, nije ostala bez jednog povoljnog dejstva. Epska narodna poezija onih Srba koji su presli na islam, ali koji su sa ljubavlju svetkovali svoje stare obicaje i junacka djela, i kojima su ostali vijerni, opijala ih je sada sjajem i velicinom osmanlijskog carstva, kao sto je ranije to bila hriscanska epika na sjaj i slavu vizantijskog dvora... Narocito posmatranje zahtjeva odnos bosanskih muslimana prema pravim osmanlijama, kao uopce u pogledu njihovog polozaja u islamskom svijetu. Oni su cistokrvni Sloveni, govore njihov srpski jezik i smatraju se uprkos njihove cvrste privrzenosti ucenju Prorokovom bolji od samih Turaka. Cak i od svih drugih koji priznaju islam. Ali inace sacuvali su oni u svome bicu, kao i u svojim obicajima mnoge duboke razlike od ostalih naroda koji sa licem okrenutim Meki prizivaju Alaha. Tako proslavljaju bosanski muslimani Djurdjevdan, bas isto onako kao i njihovi hriscanski plemenski pripadnici." (Goranci, Srbi muslimani, nasilno albanizirani vjekovima, koji zive na jugu KiM, i dan danas kao muslimani, svetkuju Bozic, Djurdjevdan i neke druge vece hriscanske praznike. To su im glavna godisnja okupljanja, kada i svi iz inostranstva dolaze na Goru da zajedno poslave. Eto dokaza o tome da svi muslimani koji govore srpskim,ili starosrpskim kao oni,da su u stvari Srbi.)
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 17.11.2008. 17:30

Karl Gec 1891.g. potvrdjuje da su b-h muslimani porijeklom Srbi, dok etnolozi Fridrih Samuel Kraus i Johan Dujms Bekman 1887.g. pisu: "Snazni ratni pohodi protiv Austrije pruzali su muhamedancima srpskog jezika i srpskog plemena daleko bogatije i za sebe prijatenije motive za epsko pjesnistvo sto su ih imali u starijim predanjima." Ta narodna epika uopce ne poznaje pojam Hrvata i Hrvatske, kako naglasavaju autori, a onda posebno isticu: "Bosanci i Hercegovci su ucestvovali pod zastavom islama na osvajanju Madjarske... Prije 300 godina moglo je neko vreme izgledati da ce polovina zapadne Evrope, sve do kapije Beca, biti podlozena srbiziranju." U vreme aneksione krize 1908.g. Teobald Fiser ukazivao je na sudbonosno znacenje cinjenice da su Srbi podjeljeni drzavnim granicama, ali i pripadnoscu pravoslavnoj, rimokatolickoj i islamskoj vjeroispovjesti. O muhamedanskim Srbima 1909.g. pise njemacki geograf Paul Den, a 1910.g. Bian, dok becki univerzitetski profesor August Furnir 1909.g. ukazuje da je krizu u turskoj bosanskoj upravi izazvalo protivljenje modernizaciji i reformana, gdje se manifestovala "neposlusnost muhamedanskih zemljovlasnika, onih srpskih renegata, koji su nekad sa promjenom vjere iskupili gospodujuca prava muslimana, i sad su se protiv njihovog gubitka svim silama borili." O bosanskim muhamedanskim Srbima 1913.g. u Berlinu je pisao i istaknuti vojni analiticar Rihard fon Mah.

U predvecerje Prvog svjetskog rata njemacki publicista Albreht Virt, u knjizi Balkan, objavljenoj u Berlinu i Lajpcigu 1914.g. ukazuje da "ima u Bosni i Turskoj muhamedanskih Srba koji su krajnje neprijateljski raspolozeni prema svojim hriscanskim sunarodnicima." Pisuci o bugarskim muslimanima Pomacima on primjecuje "za razliku od srpskih muslimana, njima je religiozna mrznja strana." O bosanskim muhamedancima kao prevjerenim Srbima pisao je i Svicarac Robert Virc u knjizi "Balkansko pitanje", objavljenoj u Cirihu 1915.g.. I zagrizeni antisrbin, vjerovatno frustriran sopstvenim srpskim porijeklom, austrijski general Emil Vojnovic, 1917.g. pise da zivi "550.000 muhamedanaca u BiH, koji jesu zaista Srbi, ali se kao takvi ne smatraju... U BiH, gdje su, svakako, po nacionalnosti Srbi u premoci (vecini), njihov socijalni znacaj je paralizovan velikim brojem muhamedanaca (vise od trecine stanovnistva)." Ima dosta dokaza da je i Austrijsko ministarstvo inostranih poslova u sluzbenim komunikacijama bosansko muslimansko stanovnistvo izricito oznacavalo kao pripadnike srpske nacionalnosti.

Poslje Prvog svjetskog rata takodje nema nikakvih sporenja po pitanju etnicke sustine b-h muslimana medju njemackim naucnicima. Tako geograf Oto Maul, geopoliticar Rupert fon Sumaher, slavista Gerhard Gezman i mnogi drugi. Gezman u "Narodnoj karakteristici Srbohrvata", objavljenoj u Berlinu 1928.g. pise: "Gro poislamljenih proishodi od starog srpskog feudalnog plemstva, koji su zbog svoje bogumilske sekte i politicke opstrukcije bili u ranom srednjem vijeku prognani od centralne drzavne vlasti i bili prihvaceni od bosanskih plemica jednako nastrojenih... Nacionalna srpska osjecanja i postupke smjeli su da u staro doba pokazu samo najmocniji, kao npr. veliki vezir Mehmed Sokolovic, koji je Srbima ucinio najvecu nacionalnu uslugu uspostavivsi 1557.g. Pecku patrijarsiju i postavivsi svoga brata za patrijarha." U knjizi "Kultura Juznih Slovena", objavljenoj poslje 1935.g., Gerhard Gezman ukazuje i koliko je bio efikasan proces denacionalizovanja bosanskog muslimana, koji je kod njega kao "nacionalno, krvno i po tradiciji gordog covjka... tako temeljno izbacio srpski narodni i nacionalni osjecaj da jos mnogi njihovi potomci, i danas, u svojoj drzavi, nisu nasli naslon na svoje sunarodnike."
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 18.11.2008. 12:27

Slavista Alojz Smaus u studiji "Kosovo u narodnoj pjesmi muslimana", objavljenoj u Minhenu 1938.g., ukazuje: "Uporedna analiza srpske muslimanske i arnautske pjesme samo nas jos vise utvrdjuje u misljenju da je arnautska tradicija o Kosovu u glavnim crtama pozajmljena od Srba. Cak se namece pitanje da nije i sama arnautska pjesma kao takva pozajmljena od Srba muslimana." Fric fon Rumel 1940.g. navodi: "Jugoslavija broji okruglo pilion i po muhamedanaca, ali ipak najveci dio od njih cine Bosnjaci, tj. Srbi koji su presli na islam." To isto govore Herman Nojbaher, Rajnhold Trautman, Aleksandar Sana i mnogi drugi. U cjelokupnoj njemackoj nauci b-h muslimani se tretiraju kao pripadnici srpskog naroda. Nijedan autor ih ne smatra Hrvatima ili nekom posebnom nacijom.

Istovjetna je situacija u francuskoj nauci i publicistici. Etnograf Ami Bue u cuvenoj knjizi "Evropska Turska" iz 1840.g. na vise mijesta konstatuje: "Srpski muslimani Bosne, kao i Turci, ne zovu srpski jezik drukcije nego bosanski jezik... Zaista, mada su Srbin i Bosanac musliman istog stabla, ovaj posljednji ima oporiju koru nego onaj prvi... U Bosni Srbi muslimani su jedini... Srbi muslimani Bosne sacuvali su najveci dio slovenskih obicaja braka, a oni iz Hercegovine (Srbi muslimani) obavljaju svoju svadbu nekiput po tri do cetiri nedelje." I Spirijan Rober pominje muslimane Srbe, dok Sent Rene Taljandije 1868.g. kaze "o Bosancima, danasnjim Srbima muslimanima, koji su postali muslimani tek poslje osvajanja (turskog) i da bi se izmakli od pobjednikove svireposti... fanaticni vojnici Husein-kapetana, uporni borci islamizma, bili su sinovi Dusana i Lazara."

Ljekar kneza Milosa Bartelemi, Silvestre Kunibert, u Lajpcigu je, 1855.g., objavio studiju o srpskoj revoluciji i nezavisnosti i u njoj posebno potencirao mrznju izmedju pravoslavnih Srba Srbije i bosanskih muslimana, "iako su ova dva naroda, zajednickog jezika i porijekla, dugo vremena sacinjavala jedan narod... Na kraju srpskog vladanja, veliki dio Bosanaca je napustio hriscanstvo da bi primilo Muhamedov kult... Bosanci smatraju da u Srbima vide vjecne svjedoke apostasije (otpadnistva) svojih predaka: oni pocrvene kad ih Osmanlije podsjete na njihovo zajednicko porijeklo sa Srbima." Objasnjavajuci zasto bosanski muslimani pravoslavne Srbe nazivaju Vlasima, autor zakljucuje: "Hriscani Srbije i Bosne nisu nikad drukcije obiljezavani od njihovih islamskih zemljaka. Nazivati ih Srbima, to bi znacilo podsjetiti na njihovu zajednicu rase i apostasiju njihovih predaka." I Kunibert pominje Zmaja od Bosne, Husein-kapetana Gradascevica, koji je "sakupio vojsku od 25 hiljada ljudi odabranih trupa i spustio se na slavno polje Kosovo, gdje se nadao da ce pobjediti sultanovu vojsku i osvetiti sramotu poraza koju su njegovi preci morali da pretrpe 1389.g." Francuski slavista Luj Leze je 1873.g. ukazivao na "500.000 Srba muslimana koji se nalaze u Bosni. Prevjereni jedanput macem u muslimanski vjeru, oni su je primili ne odricuci se nikad svog
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 19.11.2008. 0:50

Belgijski geograf Kraus je 1876.g., ustanovio da od svih slovenskih naroda postoje samo Srbi i Bugari islamske vjere. Francuski putopisac Sarl Irjatr na sljedeci nacin tretira srpske muslimane: "Treba znati da ovi potomci Srba, stanovnici BiH, preobraceni u islam za vreme osvajanja (zemlje)... praktikuju islamizam sa mnogo vecom cvrstinom nego muslimani odozgo... Bosanski Srbin...nije u prelazu na islam vidjeo nesto drugo nego sredstvo da sacuva svoje privilegije u izvjesnoj mjesri... Vlasnistva su vec bila zauzeta od prevjerenih Srba... Ove generacije (Srba pravoslavnih) ne smiju nikad zaboraviti da muslimani koji su nad njima vladali nisu Turci koji su dosli kao osvajaci... nego njihova braca, Srbi pobjedjeni kao i oni sami, hriscani kao i oni... Ovo odricanje vjere svojih otaca smatrano je od Srba postalih muslimanima." O Srbima muslimanima pisu publicisti Anri Gedo, slavista Selest Kurijer itd. Kurijer ukazuje kako Srbi muslimani cuvaju granicu sa bosanske strane, na isti nacin na koji i austrijski Srbi sa sopstvene. Srbi granicari sa obe strane granice, medjusobno ljuto suprostavljeni. Pored toga, on konstatuje: "Katolicki Srbi su uglavnom naklonjeni Austriji i od nje ocekuju spas. Srbi grckog obreda, naprotiv, imaju oci okrenute prema Rusiji i otuda ocekuju svoje oslobodjenje."

Istoricar umjetnosti, Sarl Dil, u knjizi "Mediteran, uvod u istoriju i umjetnost", stampanoj u Parizu 1901.g., pise da su stanovnici Bosne Srbi tri razlicite vjeroispovjesti. Publicist Andre Bar u knjizi "Bosna i Hercegovina", izdatoj u Parizu 1903.g. objasnjava: "Vecina stanovnistva pripada srpskoj rasi, koja se nastanila u ovim pokrajinama vec od VII v.; srpski se govori u cijeloj zemlji sa izuzetkom Hrvata ciji se dijalekt malo razlikuje, i koji preovladjuju narocito u Krajini. Njemacki, kao ranije turski, ne govori niko sem ponekog cinovnika ili vojnika uvucenih u zemlju. Srpsku narodnost domaceg stanovnistva BiH uostalom niko i ne osporava. Sam g.Kalaj, pisuci nekad svoju Istoriju Srba, rece da BiH pod tri vjere ima samo jedan narod, srpski... Pravoslavna vjera je najstarija. Ona potice iz doba kada Srbi napustise paganstvo da bi primili dogme grcko-istocne crkve. Muslimani poticu od starog srpskog plemstva, koje se, poslje osvajanja Turaka, preobratilo u islam da bi sacuvalo svoje privilegije. Katolici se regrutuju medju sinovima pojedinih Srba koji su se potcinili rimskoj crkvi u vreme papskog uticaja u BiH, a danas medju cinovnicima austrijskim." I Rene Pinon u vise navrata pise da su svi stanovnici BiH Srbi, a uz to da su muslimani potomci stare srpske vlastele. Najpregnantnije je taj stav izrazio u studiji "Austro-srpski konflikt", publikovanoj 1907.g.: "Sami muslimani su Srbi, ne samo po svom porijeklu vec i po njihovom sopstvenom priznanju. To su uglavnom bivse vlastel zemlje koja je, u momentu zauzeca, presla na islam... Treba utvrditi bez okolisenja da je javno raspolozenje u BiH malo naklonjeno dominaciji austrijskoj. U najmanju ruku se nece moci sporiti da srpska vecina stanovnistva, bilo pravoslavnih ili muslimana, apsolutno odbija uspostavljanje direktne potcinjenosti pod Austriju."
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 19.11.2008. 22:16

Istoricar Anatol Leroa-Bolije ukazivao je da su bogumili postojali samo medju Srbima i Bugarima, pa u studiji "Rase, religije, nacija BiH", iz 1900.g, ukazuje: "Stari srpski boljari, postavsi muslimanski begovi, formirali su jednu vrstu aristrokratske oligarhije o kojoj su sultani-kalife dalekog Stambola cesto morali racunati." Na identican nacin pisali su Viktor Berar, Ernest Deni i Zorz Deva. Deva u knjizi "Nova Srbija", iz 1918.g. napominje: "Ovde je interesantno zabiljeziti jednu karakteristicnu crtu mentaliteta Bosanaca preslog na islam. Iako musliman, on je sacuvao tokom vijekova svoju srpsku nacionalnu svijest." Kostic dalje citira Gastona Graveja koji je 1911. objavio studiju o muslimanskom iseljavanju pod autrijskom okupacijom i nakon aneksije: "Ima tri i po vijeka, za vreme turske najezde, BiH su bile nastanjene stanovnistvom iskljucivo srpskim, potpuno hriscanskim, koje je zivjelo pod feudalnim rezimom. Za razliku od onoga sto se desilo na drugim stranama, veliki dio ovih Slovena se prevjerio na islam. To je bio narocito slucaj sa gospodarima zemljista, koji su na taj nacin mogli da sacuvaju dobra i polozaje. Oni od tada sacinjavaju privilegisanu klasu Srba muslimana, koja se odrzala za cijelo vreme turske okupacije... Srbi koji su ostali pravoslavni i katolici postase kmetovi... Muhadziri ispovijedaju, to je istina, islamizam, ali su oni, pored sevga toga, srpske rase, dolaze iz srpske zemlje i ne govore drukcije nego srpski." Gotovo identicne poglede Kostic je nasao kod Pjera Marza i Emila Omana.

Ruski slavista Pjotr Ivanovic Prajs 1845.g. pise o bosanskim Srbima pravoslavne, katolicke i muslimanske vjeroispovjesti, kao i Starcevski, Gajevski, a narocito Giljferding, najpriznatiji autoritet svjetske nauke po bosanskom pitanju 19.vijeka. On posebno zapaza da bosanski begovi "priznaju da su potomci drevnih hriscanskih plemica Bosne. U njihovim ustima zvuci srpska rijec neobicno cisto i ljepo (elegantno); oni upotrebljavaju stare forme koje se kod hriscana gotovo ne cuju u razgovoru. Govori se cak da neki od njih cuvaju od koljena do koljena, i da su do danas sacuvali, gramate predjasnjih bosanskih i srpskih kraljeva." I Majkov je, u ranije citiranim pismima, naglasavao da "i oni Srbi sto se isturcise, ipak se smatraju kao Srbi, govore srpski, postuju pravoslavlje... Bosanski, hercegovacki i starosrpski muhamedanci sjecaju se svog srpskog porijekla, svog starog pravoslavlja i svog rodjenog jezika koji znaju bolje nego turski. Katolike drze oni za "neciste", mrze ih i prezirno ih zovu "sokcima" i "zabozderima", Kad bi katolik htjeo da primi islam, morao bi se po njihovom misljenju prvo ocistiti primivsi pravoslavnu vjeru." Da su bosanskohercegovacki muslimani cisti Srbi nesporno je i za Jakova Golovjeckog, Timofeja Dimitrijevica Florinskog, Andreja Sirotinjina, Golenjicki-Kutuzova i druge ugledne ruske slaviste.
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 20.11.2008. 17:20

Engleski putopisac Edmond Spenser putujuci Kosovom saopstava da "nazad malo godina ovo slavno polje bilo je ponovo popriste zestokog boja. Srpski muslimani iz Bosne sakupise ovde 25.000 naoruzanih ratnika, i potukose ametom regularne trupe izaslate protiv njih. Oni su stajali pod vodjstvom lica koga su zvali Zmaj od Bosne. Ovaj potice iz knezevske kuce Brankovica, koja je u istoriji Srba dobro poznata, jer se jedan Brankovic najprije odrekao hriscanstva pa onda izdao zemlju Turcima." Spenser dalje opisuje etnoloske i karakteroloske osobine bosanskih muslimana i njihovih sunarodnika, pravoslavnih Srba, koje su podudarne, posebno u obicajima, moralu, jeziku, gostoljubivosti, drustvenim odnosima, narodnoj nosnji, seoskim i gradskimnaseljima i odsustvu ljubavi za zemljoradnjom. I Cemberlen pise da su bosanski muslimani cisto srpskog porijekla, kao i Edit Durham, koja je otvorena mrzila Srbe. Durhamova u knjizi "Slovenska opasnost" ukazuje da je "Crna Gora uglavnom vojevala protiv muhamedanskih Srba Bosne i hercegovine. Ustvari je "Turcin" s kojim je balkanski hriscanin vodio rat bio vrlo cesto njegov nacionalni brat koji je presao na islam... Sa izuzetkom bojeva Crne Gore protiv trupa Skadarskog pase i njegovih Arbanasa pravi neprijatelji Crne Gore bili su uvjek muhamedanski Srbi BiH, dakle narod koji je po porijeklu, jeziku i obicajima bio identican sa Crnogorcima... Muhamedanski Srbin je progonio hriscanskog Srbina mnogo bezobzirnije nego Turcin."

Kostic ukazuje na slicno misljenje Moda Holbaha, kao i Sitona-Votsona i njegovu konstataciju: "Dok u Bosni srpsko plemstvo primi islam da bi sacuvalo posjede, dotle je plemstvo Srbije iskorjenjeno od Turaka." O islamiziranim Srbima pisao je i istoricar Harold Temperlej u knjizi "Istorija Srbije", objavljenoj 1917.g. . Univerzitetaski profesori istorije sa Kambridza, Grant i Temperli, objavili su 1934.g., knjigu "Evropa u 19.i 20.v." u kojoj se nalazi sljedeca konstatacija: "U 1878. Austro-Ugarska je bila ovlascena da okupira BiH, zemlja jednako po krvi i jeziku sa Srbima. Cak i muhamedanci ovih krajeva govore srpski i srpske su krvi." Americki geograf Semjuel fon Falkenburg 1942.g. u Njujorku je objavio knjigu "Elementi politicke geografije" i u njoj se ovako izrazio o Srbima: "Srbi su brdjani i svoje vreme su proveli i svoju energiju utrosili, u posljednjem vijeku, u neprekidnoj borbi za slobodu... Rat je bio njihova specijalnost, i u Svjetskom ratu (Prvom) pokazali su svoje junacke nasljedne osobine. Kao vecina hriscana na Balkanu, pripadaju pravoslavnoj crkvi... Srbi koji su zivjeli van predratnih granica Srbije, u Bosni i Hercegovini, bili su isto kao oni u Otadzbini iako su mnogi medju njima mili muhamedanci, a vladavina Austrougarske bila je suvise kratka da bi njihove obicaje izmijenila." Bernard Anusen 1945.g. u knjizi "Evropski horizonti od juca i danas", opisuje kako su Srbi, posebno bogumili, "pretpostavili tolerantni islam narodnom katolicizmu, koji je pokusao da istrebi sve one koje nije mogao da preobrati. Veliki broj Bosnjaka, posto je presao na islam, bio je smatran Turcima... Vise od polovine Srba sacuvali su svoju vjeru." I svi drugi anglosaksonski pisci na identican nacin etnicki odredjuju bosanskohercegovacke muslimane.
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 21.11.2008. 1:04

O bosanskim Srbima muslimanima pisali su i Safarik i Niderle, dok je Tomas Masarik u memorandumu engleskom premijeru Edvardu Greju, iz 1915.g., pisao: "Ceski politicari se nadaju i zele da Turska bude zbrisana sa karte. Engleska je veca sila nego muhamedanska Turska, Rusija gotovo jednako velika... Sloveni su zainteresovani za ovo pitanje, jer jedan dobra dio Srba i Bugara su muhamedanci." Poljski slavista Adam Micklijevic je 1840.g. pisao da nasa narodna poezija izrazava "borbu hriscanskih Srba sa muslimanima Srbima." Italijanski knjizevnik Nikola Tomazeo Srbima je smatrao sve muslimane BiH, Sandzaka, Skadarske oblasti, Kosova i Metohije, koji govore srpskim jezikom. Luidji Vilari i Gondi, u svojim djelima publikovanim 1956, odnosno 1962.g., iako su izrazito antisrpski usmjereni, nedvosmisleno konsttuju da su muslimani Bosne i Makedonije prevjereni Srbi.

Katolicki fratar Toma Kovacevic u "Opisu BiH" iz 1865.g., kaze: "Svi zitelji bosanski, izuzimajuci malo Osmanlija, c***** i Cigana, spadaju u cislo juznih Slovena srbskog ogranka i to bez razlike vjeroispovjedanija, jer i oni Srbi koji su vjeroispovjedanije muhamedansko primili, po krvi i jeziku ipak ostaju Srbi... Zato su, dakle, u Bosni Srbi od tri vjeroispovjedanija: pravoslavnog, rimskog i muhamedanskog (ili turskoga)."

(Interesantno je da se pravoslavlje nazivalo vjerom grckom i srpskom,a narod Grci, Vlasi, Srbi. Islam turskom,a vjernici su sebe zvali Turci a drugi su ih zvali poturice,a rimokatolicizam se nikada u Bosni nije nazivao vjerom hrvatskom! Zvali su doduse katolicke Srbe ponekad Madjarima (po vjeri dakle), ponekad Sokcima, zabarima, sami su se zvali i Latini, ali nikada, nigdje i ni od koga Hrvati!)

Ivan Franjo Jukic pise o srpskim poturicama, a fra Grgo Skaric 1869.g. pise srpskoj vladi: "Narod ercegovacki vas, to je narod srpski brez da ikakva drugoga u istom umjesana ima, i to sami oni priznaju iz svoji obicaja, iz svoga naricja i iz pridanja od pamtivijeka svoji pradjedova." Po Kosticu, ova svjedocanstva su dragocjenija od misljenja srpskih naucnika kojima bi neko eventualno mogao zamjeriti zbog pretpostavljne pristrasnosti.

Pa ipak Kostic u ovoj knjizi pruza cjelovit mozaik stavova Jovana Cvijica, koga smatra jednim od najvecih svjetskih etnografa i geografa, i pitanju srpskih muslimana, sacinjen od opsirnih citata iz velikog broja Cvijicevih radova. Cvijic kaze da "muhamedanskih Srba dinarskog karaktera ima od Save kroz Bosnu, Hercegovinu i negdasnji Novopazarski sandzak do Mitrovice na Kosovu. Muhamedanski Dinarci su pitomci bosansko-hercegovackog plemstva i bogomila ili patarena, koji su primili islam po turskom osvajanju BiH. Vecina je pomuhamedanjena krajem XV i u toku XVI v... (U Sandzaku znatno kasnije). Osmanlije, koje su se po Bosni nastanili kao cinovnici, vojnici i trgovci, bile su dosta mnogobrojne, a tako i oni koji su se naselili poslje proterivanja Turaka iz Ugarske. Ali pod uticajem sredine i usljed mijesanja zenidbama oni su se stopili sa muslimanskim Srbima i potpuno su zaboravili svoj jezik... Dinarski muhamedanci spadaju uopce u najstarije srpsko stanovnistvo ovih oblasti. Prije austrijskog zauzeca Bosne nisu se iseljavali... Govore osobito ljepim i zivopisnim srpskim jezikom, u kome ima puno figura i karakteristicnih starih rijeci; ali oni upotrebljavaju i dosta posrbljenih turskih rijeci. Od Kosovske Mitrovice do Neretve su jekavci, a od Neretve prema sjeverozapadu prevladjuju ikavci... Ovi muhamedanci su, dakle, dinarski Srbi, cije su osobine izmjenjene pod uticajem Korana i islama... Cak je i kod ovih suvise ponosnih Dinaraca islam oslabio veze zasnovane na srpskoj krvi i jeziku. Ali ipak nije mogao unistiti najglavnije dinarske osobine. Srpski jezik se potpuno sacuvao, a plemstvo je narocito sacuvalo uspomene o svom slovenskom porijeklu. Prezimena se zavrsavaju na ic, kao i vecina srpskih prezimena. Poislamljeno dinarsko plemstvo cuva jos vise, ukoliko je to mogucno, uspomene o svojim precima nego ostali Dinarci. Ukazuju im osobito postovanje i nije zaboravilo svoje hriscanske pretke... Sultan je morao ostaviti da Bosnom i osobito u Hercegovini upravlja ova poislamljena srpska vlastela... Srpski su muhamedanci imali velikog uticaja na Divanu." Ovo je citat iz Cvijiceve knjige "Balkansko poluostrvo".
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 21.11.2008. 16:27

U raspravi "O iseljavanju bosanskih muhamedanaca", Cvijic nastavlja elaboraciju osnovnog pitanja, pa kaze: "Istorijska je nesreca htela, da je znatan deo bosanskih Srba promenio veru i izgubio narodno osecanje. Sada mora zbog toga da nestane znatnog dela bosanskih muhamedanaca: nestane i njihovog srpskog jezika, i njihove srpske fizicke konstitucije, jer ce se potpuno pretopiti u jezan azijski narod. To se nekada zvalo ispastanjem zbog greha, a sada se zove socijalnim zakonom. Ali, po tom istom zakonu, oni bosanski muhamedanci, koji ostanu u Bosni,moraju se vratiti svojoj narodnosti... Kao sto je poznato, bosanski muhamedanci su Srbi, znatnim delom srpsko plemstvo, koje je promenilo veru (poglavito bogumilsku i pravoslavnu) i izgubilo narodnu svesti."

Vuk Stefanovic Karadzic je takodje bosanske muslimane, kao i sve druge stanovnike BiH, smatrao iskljucivo Srbima. U "Srpskom rjecniku", pod odrednicama "spahija" i "prezime", on kaze: "Gdjekoji jos imaju stara srpska podrijetla, npr. Ljubovici, Vidaici, Brankovici, Filipovici, Todorovici itd., ali opet ne spominju rado da su kod Srblja bili, premda ni danas ne zna turski ni od stotine jedan, nego govore srpski kao i ostali Srbi... I Bosnjaci turskoga zakona, osobito gospoda, drze svoja stara prezimena, pa jos i onaka koja pokazuju da su njihovi stari bili hriscani, i da se oni samo po zakonu zovu Turci, a po redu i po jziku da su pravi Srbi, od kojijeh bi oni po svome danasnjemu misljenju valjalo da se stide, npr. Filipovici, Djurdjevici, Todorovici itd. Moze biti da je kod njih uzrok sto su ova prezimena u starijim njihovim beratima na spahiluke i na ostala gospodstva." Njegos, Nikola Prvi Petrovic i Mico Ljubibratic su pruzali ruku prijateljstva i bratske ljubavi prema muslimanskim Srbima, ukazujuci da smo jedan narod i da je grjehota bratsku krv proljevati u medjusobnim sukobima.

O srpskim muslimanima BiH sa izrazitom naklonoscu pisali su Stojan Novakovic, Stanoje Stanojevic, Jovan Skerlic, Miroslav Spalajkovic, Sava Tekelija, Jefto Dedijer i drugi. Skerlic je 1914.g. sljedecim rijecima prikazivao upravo izaslu knjigu Sukrije Kurtovica o nacionalizaciji bosanskih muslimana: "G.Sukrija Kurtovic, rodjen u jednom od najsrpskihij krajeva nase koljevke Hercegovine, od djetinjstva se osjecao Srbinom i takav je vazda ostao... Gospodin Kurtovic razlaze kao Srbin, koji jasno uvidja vaznost muslimanskog pitanja, i kao musliman koji poima istinske i trajne interese svojih jednovjeraca. On se obraca muslimanima, apelujuci ne na jihova osjecanja, no na njihov razum, dokazuje im da je njihov neposredni i stvarni interes da se ne odvajaju kao tudjini, no da udju u nacionalnu cjelinu. On ukazuje na opasnosti po muslimanski element ako radikalno ne prekine sa svima predrasudama i ne podje novim putem, koji ce ga povratiti srpskom narodu, od koga su ga djelili vijekovi i istorija" ... Ne samo da se do sada iz krugova nasih muslimana nije cuo razumniji glas, nego se nikada do sada o nasem muslimanskom pitanju nije pisalo sa toliko razumjevanja, trezvenosti i politickog smisla."
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 22.11.2008. 12:22

Cijelo poglavlje svoje knjige Kostic posvecuje piscima koji su bosanskohercegovacke muslimane implicitno smatrali Srbima. Od Njemaca tu su filolog Ernest fon Ebert, istoricar Johan Vilhelm Cinkajzen, statisticar Oto Hauzner, geografi Adrijan Zalbas i Fridrih fon Helvald, konzularni cinovnik Karl Saks, oficir Fon Jaksa-Dembicki, koji u prvi plan stavljaju jezik ili porijeklo, ali u svim kvantifikacijama ili uopstavanjima podrazumjevaju da je rijec o Srbima razlicitih vjeroispovjesti. Kod francuskih autora Kostic posebno ukazuje na Someta de Fosea, konzula Engelharda, istoricara Emila Pikoa, geografa Elizeja Reklija, publicistu Abdolenika Ubicinija, antropologa Evzena Pitara itd. Od anglosaksonskih autora kostic potencira oficira Dzemsa Bekera i istoricara Franka Simondsa, od italijanskih slavistu Domenika Campolija i Karla Sforcu, od rumunskih Nikolu Jorgu, sjevernoslovenskih Safarika, Dobrovskog, Rusa Pipina, Spasovica i Budilovica itd. I istaknuti slovenacki slavisti Jernej Kopitar i Franc Miklosic podrzaumjevaju da su svi stokavci Srbi, pa tako i bosanski muslimani. U recenziju na knjigu Koste Hermana "Narodne pjesme muhamedanaca u BiH", najveci hrvatski naucnik Vatroslav Jagic, kaze da ta "knjiga sadrzi epske pjesme Srba muhamedanske vjere." Nakon sto je kritikovao autora sto svoju knjigu, objavljenu u Sarajevu 1888.g., nije stampao cirilicom, Jagic nastavlja: "Ja necu da ulazim blize u sadrzaj ovih 39 pjesama, dovoljno je reci da one uglavnom raspravljaju slicne motive kao sve druge srpske narodne pjesme... Naposljetku treba reci i nekoliko rijeci o jeziku i verifikaciji: ako se apstrahuje o mnogo vise upotrebljenim turskim izrazima nego u narodnim pjesmama hriscanskih Srba, inace je dikcija ovih pjesama jedan velicanstven srpski jezik, u kome je mnoga zvucna rijec sadrzana i poneka paznje dostojna jezicka forma."

Dubrovcanin Ivan August Kaznacic, urednik casopisa "Lavenire" ("Buducnost"), koji izlazi 1848.g. na italijanskom jeziku, balkanske slovenske jezike je nazvao ilirskim, a njihove dijalekte podijelio na bugarski, srpski, hrvatski i slovenacki. Kako istice Kostic, "kao lica koja imaju srpski dijalekat ubrojeni su svi pravoslavni (2.880.000), zatim skoro milion i po katolika (1.490.000) i 550.000 muslimana. (Hrvatski dijalekt samo 801.000, svi u Austriji, dakle niko u Bosni) - U rubrici "Turska" stoji dalje da u njoj govore srpski dijalekat skoro milion i po ljudi (1.490.000), a hrvatski niko." Ovde je znacajno da se istakne da je Kaznacic bio hrvatski orijentisani Dubrovcanin.

Drugi, mnogo znacajniji Dubrovcanin, koji je svojevremeno bio i katolicki svestenik, Matija Ban (po njemu je nazvano jedno naselje u Beogradu, Banovo brdo,jer je tu imao ljetnikovac), u godisnjaku "Dubrovnik", za 1851.g., pise: "Do sada, u svim nasim stranama, a i svud gotovo, pod imenom Srbi rzumjevao se samo onaj dio nasega plemena koji sljedi istocnu vjeru. Ta ubitacna misao pocela je osobito u posljednjim dogadjajima, te smo uvidjeli da smo Srbi mi koji srbskim narjecjem govorimo, bili pak istocne ili zapadne crkve i turske vjere. Kao sto se narod razlikuje od naroda po jeziku, tako se i pleme razlikuje od plemena jedino po narodu." Bosanskohercegovacke muslimane, kao i svoje Dubrovcane, Milan Rasetar, cuveni slavista, katolik i becki univerzitetski profesor, takodje je izricito tretirao kao Srbe. On u studiji o cakavstini iz 1891.g. pise: "Prema Miklosicu su stokavci Srbi, ili srpski Hrvati, cakavci su Hrvati, dok kajkavci vaze kao Slovenci... To je potpuno opravdano, zajedno sa Miklosicem, uzeti, da je hrvatski istovjetno sa cakavskim i obrnuto. I posto je s druge strane dokazano svim starijim jezickim spomenicima da se svim oblastima koje su krace ili duze vreme bile dijelovi srpske drzave samo stokavski govorilo (Stara Srbija, Srbija, Crna Gora-Zeta, Hercegovina, Juzna Dalmacija, Istocna i juzna Bosna, Srem...), i da se u ovim oblastima srpsko ime upotrebljavalo za narod i za jezik, cesto cak i u vreme kad nije postojala drzavna pripadnost Srbiji, onda se opet mora dati pravo onome ko sa Miklosicem izjavljuje da su stokavski i srpski pojmovi koji se poklapaju."
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 23.11.2008. 0:53

Imajuci u vidu da je leksinkonski i enciklopedijski materijal zbijen i jezgrovit, izrazava zvanicne naucne stavove, preovladjujuca misljenja i shvatanja svoga vremena, najdublje naucno fundirane pooglede, a uz to je najdostupniji siroj citalackoj publici i najdirektnije utice na kreiranje javnog mnjenja, Lazo Kostic ukazuje na odrednice Majerovog leksikona i Brokhausovog rjecnika na njemackom jeziku, Velikog univerzalnog rjecnika XIX v. i Enciklopedijskog rjecnika Kije na francuskom, Britanske enciklopedije na engleskom, Velike svojetske enciklopedije i Velikog enciklopedijskog rjecnika iz carskog vremena na ruskom jeziku. U svima se izricito naglasava, bez ikakvih nedoumica, da su bosanskohercegovacki muslimani Srbi, a uz to i cijelo stanovnistvo BiH. Slicna je situacija i u posebnim, mahom geografskim i statistickim leksikonima i prirucnicima, kao i u etnografskim kartama. Najznacajnije kartografske projekcije su Safarikova u "Slovenskom narodopisu", zatim Gijoma Lezana "Etnografska karta Evropske Turske" iz 1861, Petermanova etnografska karta iz 1869, "Etnografska karta evropskog Orijenta" Hajnriha Kiperta itd. U svim su bosanski muslimani oznaceni kao Srbi muhamedanci.

Iako nijedan ozbiljan evropski naucnik nikad nije rekao za b-h muslimane da su Hrvati, prilican broj hrvatskih propagandista je upravo na tome inzistirao. Andrija Luburic, podsmijavajuci se pokusajima da se muslimanima naknadno dopise i nametne hrvatsko ime u knjizi "Kapitulacija Crne Gore", objavljenoj u Beogradu 1938.g., opisuje kako je jedan hercegovacki musliman, nakon predaje ustanika 1878. austrijskoj vojsci i pokusaja da se muslimani sluzbeno oznace kao Hrvati, izjavio: "Valaj, divno mi je cudo kako nas nazivaju "Rvat", ne znam zasto as ovako prozvase. Ta poznato je i coravu da smo mi po narodnosti Srbi a po vjeri Turci nazvani, zato sto ispovjedamo tursku vjeru, pa ne znam otkud iznadjose ovi rjec "Hrvat", ako nije sto smo se borili i hrvali za svoju domovinu, pa nam kao podrugu nametnuse ovi stranci ime Hrvat, ali da - ako i ovo ne bude za dugo." Austrijskim vlastima je bilo jasno da je tesko provesti eventualno pokatolicenje muslimana, ali su zato nastojale da im nametnu vjestacku svijest o hrvatskoj nacionalnosti. S jedne strane je vodjena kampanja napadnog ubjedjivanja, a s druge se islo na javno proglasavanje kao da je muslimanska saglasnost po tom pitanju vec postignuta. Revolt muslimanskog stanovnistva je sve vise rastao, pa je dolazilo i do otvorenih incidenata kad su prohrvatski propagandisti preterivali u svojoj velikoj revnosti. Tako su zestoko reagovali 1894.g. travnicki muslimani kada ih je neki katolicki jezuita nazvao Hrvatima, da su cijeli Travnik obljepili plakatima na kojima je, izmedju ostalog, porucivano: "Mi do u najnovije doba nijesmo znali ni za kakve Hrvate, a od nekog vakta pocese se nekakva bezbeli naucena djeca zvati Hrvatima. Pa da je to, ni po jada, nego hoce evo i da nas stare nazovu tim nama nepoznatim imenom. Mi ih zato molimo, neka nas puste na miru i prodju se lazi i klevetanja, jer cemo inace okrenuti deblji kraj. A sada zavrsavamo rijecima predjasnje izjave, da ne samo sto necemo imati sa Hrvatima i tamo njihovim jezuitima nikakve zajednice, nego smatramo svakog onog muslimana, koji su uhvati u njihovo kolo, izdajicom svoga roda, vjere i plemena." Proglas je potpisalo osamnaest najuglednijih muslimana.

4. Hrvatske pretenzije na Bosnu i Hercegovinu
(nastavlja se)
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 23.11.2008. 11:00

4. Hrvatske pretenzije na Bosnu i Hercegovinu

U Badenu, u Svicarskoj, 1968.g. Lazo Kostic je, kao cetvrtu knjigu bosanskog ciklusa, objavio istorijsku i pravno-politicku studiju "Istorijska i slicna 'prava' na Bosnu i Hercegovinu", s nadnaslovom "Izlivi hrvatske megalomanije". Knjigu je posvetio Aleksi Santicu, jednom od najvecih srpskih pjesnika i rodoljuba, ali i najslavnijih sinova Bosne i Hercegovine, povodom stogodisnjice rodjenja. Ovde se Kostic ponovo bavi pitanjem hrvatskih teritorijalnih pretenzija uz pozivanje na nekakva izmisljena istorijska prava. Megalomaniju smatra bolesnim stanjem jednog naroda, kolektivnim mstanjem, uobrazavanjem i ludovanjem, a sam termin sinonim za grandomaniju. Od megalomanije obicno ne oboljevaju veliki narodi, nego periferni, inferiorni, optereceni kompleksom svoje stvarne nevaznosti i nedostojsnosti. Hrvati su po tom pitanju bez premca u savremenom svijetu, a njihova megalomanija nije samo patoloska, nego i kriminalna, ogrezla u stravicnim zlocinima i publicistickim falsifikatima.

Tako se hrvatski istoricar Vjekoslav Klaic trudio da dokaze kako je hrvatska istorija bogatija od francuske, engleske ili njemacke, dokazujuci samo vlastitu akademsku neozbiljnost. Ozbiljni i savjesni naucnik, poput Vatroslava Jagica (isto Hrvat), nasao se prinudjenim da u nekoliko navrata jetko reaguje na starcevicanske epigone. Italijanski publicista Franko Materi na pregantan nacin u knjizi "Madjarska i Madjari", objavljenoj u Torinu 1913.g., objasnjavajuci hrvatska svojatanja madjarskog nacionalnog junaka Miklosa Zrinjija, u kome je po svoj prilici bilo hrvatske krvi, ali ne i nacionalne svijesti, istice: "Hrvatska lakomost ne zadrzava se samo na zelji da prisvoji tudje heroje, koji bi bili suvise idealna hrana da je zadovolje; ona (ta lakomost) ima i prakticnije namjere, ona ima u vidu cvrsce stvari; poslje junaka hoce i zemlje, i sanja o jednoj Hrvatskoj velikoj i mocnoj, koja bi se prostirala tamo dole uzduz Jadrana do granica mogucega, sa nejasnom zeljom da i njih predje, bilo kad, i da se blago prebaci na drugu obalu."

Inzistiranjem na navodnim istorijskim pravima oni traze uporiste za savremene revindikacije, prisvajanja ili zahtjevanja svega sto je eventualno bilo kada u istoriji bilo njihovo, kao kad bi Srbi danas trazili Epir i Tesaliju samo zato sto ih je u jednom periodu posjedovao car Dusan. Njih ne interesuju vremenske dimenzije, etnicki momenat, nacin sticanja ili gubljena. Nijedan ozbiljan naucnik u savremenom svijetu na takav nacin ne pristupa pitanju istorijskih prava, a Kostic cinicno ukazuje da "tako Hrvati sa svojom konstrukcijom 'hrvatsko-ugarskih' kraljeva, narocito od Habzburga, mogu odjednom postaviti zahtjev nad Madjarskom, da su oni nju, a ne Madjari Hrvate okupirali." Dalmatinac Luka Poduje, koji je pisao na italijanskom jeziku, u knjizi "Politicka pisma iz Dalmacije", objavljenoj u Zadru 1920.g. upozorava: "Zbog jednog hrvatskog upada koji je u nasoj pokrajini izvrsen u jednoj udaljenoj epohi, uspjelo se, pomocu promucurnih i perfidnih mistifikacija, da se stvori jedno toboznje istorijsko hrvatsko pravo na Dalmaciju."
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 24.11.2008. 12:51

Da je rijec o apsurdnim hrvatskim falsifikatima pokazuje i sibenski Italijan Nikola Tomazeo u knjizi "Dalmatincko pitanje", stampanoj takodje u Zadru 1861.g., koju Kostic opsirno citira: "Istorijska oruzja su gotovo uvijek sa dve ostrice: opasno je s njima rukovati. I rdjava je to vjestina uzeti od istorije ono sto godi sopstvenoj stvari, jer se na taj nacin gotovo prinudjuju protivnici da uzimaju oruzje iz istog arsenala. Dobro je rekao tu skoro jedan poslanik Beckog parlamenta iz Moravske da valja znati u istoriji citati ne samo jednu stranicu. Sad, sta kaze ukratko istorija Hrvata? Neslaganja medjusobna, predaju se Ugarskoj; zapostavljanje (uznemirvanje) Dalmacije, gube je, u povjerenju ili neznanju prema Ugarskoj dozvoljavaju da se njihova prava krnje; potamnjuju (gube) Zvonimira, boje krvlju onu (krunu) Sv.Stefana; onda nam obecavaju slogu i slobodu, mir i slavu!... U odbrani starinskih titulusa mogu lako narodi imati zadovoljstvo da se sukobljavaju sa nemogucnoscu, da, stvarajuci nove tituluse prava i obaveza, ispuste iz vida da li je moguce zadrzati one i ove zadobiti... Ali kakvu proslost nam pokazuje Hrvatska? Pokazuje cesiju (ustupanje zemlje) kralju Kolomanu, po kojoj je Ugarskoj dao slobodu da nas proda... Pokazuje lupestva zupana. Pokazuje pakt sa kraljem Ferdinandom, u koji pakt Dalmacija nije bila ubacena... Trojno kraljevstvo je nacin izlaganja kako ne moze da postane istorijsko pravo nego srpdnjom, ali je sprdnja pogorsana parodijom trojedinice. I ko ce htjeti, uvijek kad ih treba spomenuti, da ponavlja kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija? Treba to uprostiti, i kao sto ugarska kruna, ne samo po praksi, vec i po ukazu stampanom latinski, obuhvatase i krunu hrvatsku, tako i nova kraljevina (posto Slavonija ne moze sebi da prisvoji tu cast, a Dalmacija je odbija) zavrsice da se prosto naziva Hrvatskom. Ime bi postalo simbol stvari. "Tako se i desilo. Iako je Slavonija istorijski ugarska, a etnicki srpska, a Dalmacija istorijski romanska a etnicki srpska, ovakvim pseudoistorijskom i politickom konstrukcijom i uproscavanjem svedena na Hrvatsku "trojednicu"

Pozitivno pravo podrazumjeva objaktivnu mogucnost reazlizacije, inace postaje apsurdno i stvar puste zelje, koji nijedan drugi pravni subjekt ne priznaje kao realno pravo. U slucaju kolizije prava potezu se i istorijski argumenti, ali pretezni znacaj ima postojece, zateceno stanje. Ne moze se izjednaciti pravo i prohtjev. Ako zaista postoje istorijska prava, onda to podrazumjeva i postojanje njihovog subjekata, titulara, kontinuirano kroz vjekove. Ako je neka drzava prestala da postoji prije hiljadu godina, onda novoproklamovana sa istim nazivom ne moze biti automatski pravni sljedbenik. Istorijska prava nemaju pravnu logiku i vise su anahronizam nego uporiste za ozbiljne politicke pretenzije. Postavljajuci pitanje zasto su "Hrvati onako vatreni branioci besmislenog istorijskog prava", Aleksa Stojanovic u knjizi "Srbi i Hrvati", objavljenoj u Novom Sadu 1902.g., kako interpretira Kostic, "dosao je do zakljucka da je razlog taj, sto su Srbi sirili svoju etnicku teritoriju na njihov racun i samo na taj nacin mogu ovu teritoriju da sacuvaju." Pozivanje na istorijska prava pokazuje unutrasnju protivrjecnost politickih pretenzija i predstavlja inzistiranje na beskrajni parnicenjima i sukobima, koji su u feudalizmu bili cesti, ali ih je Francuska gradjanska revolucija definitivno odbacila na smetliste istorije. Hrvati su neprekidno nastojali da pod izgovorom svojih istorijskih prava terorisu Srbe, ali im to bez stranog tutorstva nikada nije polaziloza rukom.
Ројалиста
Војвода
Војвода
 
Порука: 2909
Приступио: феб 2006

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука Ројалиста 25.11.2008. 11:05

Пазите ове екипе :evil:

Слика
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Kakve je narodnosti narod u Bosni?

Порука +BE+CP+ 25.11.2008. 13:09

Kovanica o hrvatskom drzavnom pravu sklepana je po uzoru na Ugarsku, sto Kostic duhovito komentarise narodnom poslovicom prema kojoj je zaba vidjela kako se konji kuju, pa i ona nogu podmetnula. Jedan od najvecih svjetskih pravnih teoreticara, Georg Jelenek, u svojoj "Opsirnoj teoriji o drzavi", pise da Hrvatskoj nedostaje drzavni karakter u odnosu na Ugarsku, kao i Finskoj u odnosu na Rusiju, jer je kralj Hrvatske pravno identican sa kreljem Ugarske, a veliki knez finski sa ruskim carem. Zato ovi odnosi ne predstavljaju realne unije, vec jedinstvene drzave." Nesto sto po objektivnim kriterijumima nije drzava ne moze se pozivati na odredjena prava koja bi mozda mogla da pripadaju drzavi. Kovanica o hrvatskom drzavnom pravu je politicka parola, koja nikome nije jasna, ali je sracunata da probudi izvjesne emocije i uklopi se u politicke programe, kroz koje moze da dobija razlicita znacenja, zavisno od realne situacije i politickih potreba protagonista. Iako su biskup Strosmajer i Ante Starcevic bili u dubokom politickom neprijateljstvu, po pitanju apologije zamagljenog istorijskog drzavnog prava kretali su se istim kolosjekom. Eugen Kvaternik je tome davao i misticno znacenje.

Opterecenost dogomom o drzavnom pravu vjerovatno je dovelo do toga da Hrvati nikad nisu ozbiljno pokusavali da osnuju neku liberalnu politicku partiju. Medjutim, posto je veoma tesko objasniti sta se pod tim podrazumjeva, razliciti hrvatski interpretatori tog pojma dijametralno se razlikuju po onom sto pod njega podvode. Nikola Tomasic njegovim temeljima smatra Pakta konventa iz 1102.g. i Nagodbu iz 1868.g. S druge strane, Marko Konstrencic smatra da Pakta konventa nisu ugovor o personalnoj uniji, nego cisto feudalni sporazum madjarskog kralja kao seniora i 12 hrvatskih plemica koji prihvacaju da budu njegovi vazali. Cuveni zagrebacki advokat Misko Radosevic u politickoj studiji "Frano Supilo", objavljenoj u Zagrebu 1930.g., vrlo duhovito ismijava tlapnje o hrvatskom drzavnom pravu: "Hrvatskim pravasima u Zagrebu, kao i njihovoj braci madjaronima, svojstven je aristokratski nacin misljenja u stilu feudalnih legitimista, te poput svoje brace madjaronskih aristokrata preko Drave, vojuju i u politickim stvarima kao kakvi parnicari. Kao u kakvoj velikoj parnici fideikomesarne, urbansko feudalne prirode, iznasli su dokaze u potvrdu svojih teorija hrvatskog drzavnog prava, pa su raznim"pakta konventa", pragmatskim sankcijama, temeljnim drzavnim zakonskim clancima i slicnim ustanovama javnog prava dokazivali postojanost i kontinuitet hrvatske drzave. To sto prakticno-politicki hrvatska drzava nije postojala, jer nije imala ni jednog atributa samostalne drzave: ni svoje vojske, ni svojih financija, ni ostaloga sto drzavu cini drzavom, -zato su se nasi legitimisti i pravaskog i madjarskog kalibra u stilu feudalnih jurista vrlo malo brinuli. Oni su stajali na cisto juridickom stanovistu da je ugovor pregazen i da nije legalno raskinut, a kad ugovor nije raskinut kako je stvoren, onda on po njihovoj logici i dalje postoji... Za njih su vredili istorijski dokumenti a ne realni zivot. Tako su odgajali svoju djecu u fantasticnim, romanticnim teorijama hrvatskog drzavnog prava. Kao sto je program bio cardak ni na nebu ni na zemlji, tako je i taktika bila formalisticka, dogmaticna a mnogo puta i lakejska."
ПретходнаСледећа

Ко је тренутно на Форуму?

Корисници тренутно на Форуму: Нема регистрованих корисника и 23 гостију