srpskinacionalisti.com

Molizejski "Hrvati"

Форумска правила
Обавезно прочитајте Правилник о понашању на Форуму и форумски бонтон пре учешћа у дискусијама!
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Molizejski "Hrvati"

Порука +BE+CP+ 5.11.2008. 2:47

Molizejski "Hrvati"

Velikohrvatska nacionalna propaganda nije se zaustavljala na propagandi o hrvatstvu Istre, Dalmacije, Dubrovnika i Boke Kotorske, vec je svoje fantasticne povijesne konstrukcije sirila i na prostore dalmatinskih otoka, pa cak i na prostore srednje Italije pricom o molizejskim Hrvatima, koji su u stvari bili srpski ("ilirski") doseljenici iz Srbije i Hercegovine, i koji su se pred turskim naletima zaustavili tek u Napuljskoj kraljevini. Rimokatolicki pisci "tumacili" su da u pokrajini Molise, u provinciji Campobasso na istoj paraleli sa Rimom, "jos uvijek postoje tri hrvatska naselja: Acquaviva Collecroce (Kruc), Montemitro (Mundimitar) i San Felice Slavo (Filici)". U tim selima, koja imaju ukupno oko 4.500 stanovnika, i koja Italijani nazivaju "slavi", "schiavoni", prema rimokatolickoj povijesnoj verziji dogadjaja, "jos se i poslije pet stoljeca govori hrvatskim jezikom stokavsko-ikavskog narjecja koje se govori u srednjoj Dalmaciji izmedju Cetine i Neretve." Molizanske Hrvate "otkrio je", prema rimokatolickoj propagandi, dubrovacki pjesnik Medo Pucic, koji je u zadarskim novinama "L Osservatore Dalmata" 1856.g. objavio clanak profesora Giovannia de Rubertisa iz Kruca. Propagandisti molizanskog hrvatstva nikada i nigdje ne pominju da se to stanovnistvo u starijim izvorima i literaturi, pa tako i kod Mede Pucica, nije nazivalo hrvatskim imenom vec imenima kojima su se nazivali Srbi (Iliri, Dalmatinci, Slaveni, "Dalmatinsko-liburnski narod" itd.)

O Molizejskim Srbima saznalo se tek u drugoj polovini XIX v. kada je italijanski esteticar Benedeto Kroce otkrio rukopis pjesme Rudjera de Pacience pod naslovom "Balcina" ("La Balzino"), u kojoj se pominje vojvoda Janko, despot Djuradj Brankovic i grad Smederevo. Boravak dubrovackog srpskog pjesnika Mede Pucica u koloniji Kolekroce, i susret sa jednim od potomaka prvih iseljenika Djovanijem de Rubertisom iz te kolonije, urodili su dugom prepiskom koju je Pucic objavio u listu "L Osservatore dalmato" u Zadru, a kasnije i kao posebno izdanje. De Rubertis mu je pisao o doseljavanju Srba u juznu Italiju, o njihovim obicajima i srpskom jeziku.

Septembra 1884.g. u pokrajini Molize je boravio clan "Srpskog ucenog drustva" prof. Risto Kovacic, koji je svoja zapazanja i utiske, koje je stekao prilikom razgovora sa potomcima doseljenih Srba, kao i rezultata svojih arhivskih i biblioteckih istrazivanja, objavio u "Glasniku srpskog ucenog drustva" (knjiga 62, 1885.g.). U clanku "Srpske naseobine u juznoj Italiji", zapisao je da u pomenutim trima naseobinama zivi oko 4.000 stanovnika koji su zadrzali stari srpski jezik i obicaj nalaganja bozicnog badnjaka na vatru. Na Kovacicevo pitanje kojoj nacionalnosti pripadaju, odgovarali su da su "Slavi Serbi". Kako pise Kovacic, "u odlicnijim kucama stoje slike...kralja Milana i kraljice Natalije, a od knjizevnika srpskih imaju slike Dositejeve, vladike autora Gorskog vijenca i kneza Meda Pucica...i slike Branka Radicevica i Vuka." U Kovacicevo vreme srpskim jezikom govorili su samo stariji ljudi.

"Srpsko uceno drustvo" obecalo je materijalnu potporu kojom bi se pomoglo cuvanju i razvijanju srpske nacionalne svijesti iseljenika u napuljskoj provinciji. Medjutim 1886.g. je, kako istice filolog Vera Stanisavljevic-Rakic, osnovana Srpska akademija nauka, "pa je Drustvo, dotrajavajuci jos nekoliko godina paralelno, 1892.g.pripojeno Akademiji ali tako sto su samo osam clanova postali akademici...a medju njima, kao ni sam predsjednik "Srpskog ucenog drustva" B.Jovanovic, nije bio ni R.Kovacic. Akademija nauka pak, insistirajuci na "naucnom pozitivizmu", a odbacujuci ranije pristupe kao romanticarske i nenaucne, nije, valjda, smatrala da je ovaj poduhvat dostojan njene misije pa je, po svemu sudeci, tako zamrlo i dalje interesovanje domovine za ove svoje "zemljake", uostalom kao i za samog Kovacica koji je vremenom potpuno zaboravljen u nasoj kulturnoj javnosti. Enciklopedija Jugoslavije ga uopste ne pominje, uostalom kao ni "Srpsko-hrvatsko-slovenacka enciklopedija" koju je uredio St.Stanojevic. O daljem angazovanju samog Kovacica ne zna se mnogo, osim da je ovaj ugledni slavista, sigurno razocaran, umro u Rimu cetvrt vijeka kasnije. Ali, ako nije Srpska akademija nauka, ni Srbija, vise mislila na ove nase sunarodnike, mislila je rimska kurija. Otad se snazno angazuje - sljedeci "mehanizam" automatskog zakljucivanja da je Srbima svojstveno samo pravoslavlje - da ove katolike ubjedi u to kako oni nisu Srbi. Rimska kurija, odnosno Vatikan, stvarno je, preko svoje rimokatolicke formacije hrvatstva stvarane u Zagrebu, sedamdesetih godina XX vijeka ubjedila Molizejske Srbe da su rimokatolici Hrvati.

(Risto (Hristifor) Kovacic, rodjen je u Risnu 1845.g., u porodici porijeklom iz Hercegovine (krsna slava sv.Jovan). Nakon skolovanja u Kotoru, Dubrovniku i Zadru studirao je filozofiju u Zagrebu i Becu. Polsije studija radio je kao gimnazijski profesor, da bi 1883.g. presao u Rim gdje je na Filozofskom fakultetu, sve do smrti, predavao slavistiku. Umro je 1909.g.)

Iz knjige SRBI RIMOKATOLICI TAKOZVANI HRVATI, dr Nikola Zutic
ILIR
Ултранационалиста
Ултранационалиста
 
Порука: 706
Приступио: авг 2008

Re: Molizejski "Hrvati"

Порука ILIR 6.11.2008. 21:03

Дали још постоје ти Срби?
+BE+CP+
Војвода
Војвода
 
Порука: 1229
Приступио: авг 2008

Re: Molizejski "Hrvati"

Порука +BE+CP+ 7.11.2008. 1:09

Ne znam,ali mislim da su pretvoreni u vjestacke Hrvate,ukoliko se noisu sasvim u italijane pretvorili vec!?

Ко је тренутно на Форуму?

Корисници тренутно на Форуму: Нема регистрованих корисника и 5 гостију