Утисци из Русије... једне српске студенткиње и једне делегације Српске православне цркве
ЗДРАВСТВУЙ Россия!
Ukoliko vam se pruža prilika da studirate u inostranstvu, ni malo nije lako odlučiti se koja bi to zemlja bila. Međutim, dragi moji, jedno je sigurno − Rusija je zemlja velikih mogućnosti i može vam pružiti bezbroj načina da ostvarite svoje ciljeve!
Zar se može poželeti nešto bolje i inspirativnije nego studiranje u zemlji koja je dala, malo je reći, velike umove poput Puškina, Turgenjeva, Dostojevskog, Tolstoja, Čehova, Gorkog… i još mnogo značajnih, neprevaziđenih stvaralaca koji su uveliko doprineli proširivanju ljudske svesti, razvoju duhovnih vrednosti koje se u svetu, pa čak na veliku žalost i u Rusiji, polako potiskuju u drugi plan.Prostranstvo i veličina jedne zemlje poput Rusije teraju na surovu borbu, bude i ne
dozvoljavaju da naši i najmanji potencijali spavaju i ne budu iskorišćeni. Spoj savremenog i bogate prošlosti, sjaja i jednostavnosti, surove realnosti i bajkovite spoljašnjosti, zaustavlja vas da sve dublje i dublje uranjate u svoj svet i nalazite mnoge odgovore na pitanja koje vam život neminovno donosi.
M o s k v a, grad-heroj, glavni i jedan od najvećih gradova Ruske Federacije, centar moskovske oblasti, jedan od važnijih centara u svetu nauke, kulture, politike i ekonomije, osnovana je 1147. godine od strane kneza Jurija Dolgorukog. Grad koji je u svojoj istoriji goreo osam puta i uvek ponosno ustajao i danas je rasprostranjen na 1080 km2 i broji blizu 12 miliona stanovnika, što znači da je 2,5 puta veći od Londona i 8 puta od Pariza!
Srce Moskve, daleko čuveni i poznati nam Crveni trg sa svojim Kremljem, prepoznatljivom crkvom iz 15. veka šarenih kupola tj. hramom Vasilija Blaženog, čine da se osećate kao u čuvenim ruskim bajkama. Zatim Uspenski i Arhangelski hram. Naravno, tu je muzej-hram Hrista Spasitelja podignut u čast pobede ruske vojske nad Napoleonom u Otadžbinskom ratu 1812. koji podseća na stoičku hrabrost, izdržljivost, upornost, snagu volje!
Dragi moji, šta vam više treba od ovakvih prvih utisaka pa da prionete na rad i studiranje! Naravno, kad još saznate da u Moskvi ima još preko 30 pozorišta, među njima Baljšoj teatar, čuveni teatar Stanislavskog i Nemiroviča-Dančenka, MHAT, oko 400 muzeja od kojih je svetski poznata Tretjakovska galerija koja čuva preko 5.000 slika, oko 900 skulptura… Da, sve je u Rusiji − baljšoe, pa i cifre!
Tada rasporedite sve te kulturne baštine, plus sve očaravajuće parkove, bulevare, šetnje pored reke Moskve kejom dužine 72 km. Ne zaboravite da u sav raspored ubacite i posećivanje biblioteka, koje su po svom sadržaju jedne od vodećih u svetu!
Za zaljubljenike i kolekcionare knjiga na raspolaganju je veliki broj knjižara koje su poput robnih kuća, na nekoliko spratova i, što je najuzbudljivije, knjige su neverovatno jeftine i pristupačne! Postoje opet i hale tj. prodajna mesta koja svakodnevno rade, gde možete kupiti polovne knjige po najpovoljnijm cenama. Zato svuda oko sebe možete videti Moskovljane koji, gde god da se nalaze, u metrou, autobusu, na ulici, u redu dok čekaju u pošti, sa knjigom u rukama, ne obazirući se ni na koga sa strane....
Što se tiče prevoza, izvesno je da stanovnici najviše koriste metro pa tek onda kola, autobus, trolejbus, tramvaj... Moskovski metro, jedan od boljih u svetu, broji oko 70 stanica. Metroom se dnevno vozi oko tri miliona ljudi i u svakoj je preporuci kada je reč o efikasnosti, udobnosti i ekonomičnosti.
Jedan od najpoznatijh i najstarijih univerziteta u Rusiji tj. u Moskvi je MGU, odnosno Moskovki državni univerzitet, koji je osnovao 1755. godine čuveni akademik Mihajlo Vasiljevič Lomonosov. Čovek čija je životna strast prema nauci ispunila sav njegov život, bio je istoričar, hemičar, umetnik, poeta...
Prvi fakulteti koji su osnovani bili su filozofski, pravni i medicinski, a danas u Moskvi postoji 29 fakulteta, 15 naučno-istraživačkih instituta, 4 muzeja, više od 350 katedri, Naučni park, Botanička bašta, Naučna biblioteka M. Gorkog od 9 miliona tomova na ruskom i 2 miliona na stranim jezicima, preko 20 internet klubova. Prima oko 40 000 studenata, diplomaca, postdiplomaca... Na Univerzitetu radi oko 2 500 doktora, oko 6 000 kandidata doktorskih nauka, hiljadu profesora, dve hiljade docenata i viših predavača.
MGU je u međunarodnoj vezi sa univerzitetima Evrope, SAD-a, Japana, Kine i drugih azijskih zemalja, Australije i arapskih zemalja. Studije traju četiri, pet i šest godina, u zavisnosti od fakulteta i načina obrazovanja. Nastava traje od 1.09. do 30.05. Predavanja na MGU-u su na ruskom jeziku.
http://www.msu.ru/resources/msu-ws1.html Posle završetka, student sprema i brani diplomski rad. Studiranje je besplatno tj. budžetno ali postoji mogućnost plaćanja ukoliko se kandidat nije uspešno pokazao na prijemnom ispitu.
Prijemni ispit se sastoji od najmanje tri ispita (obavezno je polaganje ruskog jezika, plus dva uskostručna predmeta, a na nekim fakultetima se polaže i po još dva ispita).
Ukoliko ste žitelj drugog grada ili stranac, možete da dobijete dom koji se nalazi u okviru Univerziteta, tj. u studentskom gradu. Grad je podeljen u blokove, između blokova se nalaze menze, prodavnice, sportski kompleksi, muzeji, manje biblioteke i čitaonice, bioskop, pošta… Aleje i parkovi svojim zelenilom ulepšavaju grad i teraju umor koji neminovno dolazi nakon napornog učenja. Sobe su dvokrevetne i trokrevetne sa kupatilom, pisaćim stolovima, ormarom, frižiderom, TV-om, telefonom. Svaki sprat ima zajedničku kuhinju i trpezariju gde ćete sretati vaše kolege i sklapati prijateljstva. Ukoliko ste stranac, gledajte da vaš budući prijatelj bude Rus kako biste što bolje savladali jezik. Rusi su ljudi na koje možete da se oslonite u bilo kojoj situaciji. Odmah će vas pozvati na druženje, otvorenog su duha, smejaće se sa vama kad ste srećni, plakaće kad ste tužni, biće vam odani prijatelji… po toplini slovenske duše su nam slični, zato pazite šta radite. I još nešto: sa Rusima se ne upuštajte u degustiranje votke ukoliko se nađete na nekoj zabavi − sigurno ćete biti „veseli“ još narednih pet dana!!!
Ali ne sekirajte se, zdravstvena zaštita studenata je odlična. Morate da vodite računa o svom zdravlju, odlazite redovno na preglede, da se redovno i aktivno bavite sportom prve dve godine, što naravno utiče na vaš prosek. U odabiru su vam sve kategorije sporta: teške i lake, zimske i letnje… a nakon dve godine imate fakultativno pohađanje…
Što se tiče menzi, hrana je raznovrsna. Ruski borš i sči, peljmeni, blinčiki… A ako vam se nešto i ne čini po vašem ukusu − probajte, sigurno će se ubrzo naći na vašem svakodnevnom meniju.
Rusija mnogo polaže na obrazovanje svojih građana, kako na državnim fakultetima, tako i na privatnim. Izbor je ogroman, mogućnosti izvanredne i sumnjam da se može, posle jednog takvog iskustva, ostati ravnodušan kada je o lepoti učenja i studiranja reč.
Tamara Cvetković, Filološki fakultet
POKLONIČKO PUTOVANJE RUSKIM SVETINJAMA
Po ruskom vremenu, dva sata više no u Srbiji, u 7:00 smo stigli u Optinsku pustinju, prva ruska svetinja koju smo obišli, nakon poduže vožnje. Prošli smo kroz nekoliko ruskih gradova i naselja. Tako smo makar površno uspeli da vidimo način života ruskog seljaka koji još uvek, najčešće, zemlju obrađuje plugom i konjima. Bio je to prvi susret sa Rusijom i ruskim narodom.
Ovde smo bili na liturgiji. Osnivač Optina pustinje je Sv. Amvrosije, celivali smo ikone po hramovima Optinskih staraca i tri novomučenika: Sv. Trofima, Sv. Vasilija, i Sv. Teramonta, koje su 1993.g. ubili sotonisti kada su Svetitelji zvonili na zvoniku za vrijeme Uskršnje liturgije, tu se nalazi ikona «Umnožiteljica hleba», kamen sa Groba Gospodnjeg, kamen sa neizgorive kupine, i čestica Časnog Krsta Gospodnjeg, sve smo to videli i uspeli u kratkom vremenu da doživimo Optinu pustinju. Već u 13:30 smo došli u Šarmodinski ženski manastir, Kazanske Bogorodice. Osnivač ovoga manastira je Sv. Amvrosije. Ovaj manastir me oduševio svojom veličinom. Osim toga kasnije sam saznao da se u manastiru ispred ikone čita 24 sata akatist Presvetoj Bogorodici.
Ovde se zamonašila i majka novomučenika Sv. Vasilija, celivali smo i grob Sv. Sofije koja je bila Igumanija manastira. Ikona Kazanske Presvete Bogorodice je Ikona pred kojom se dešavaju čuda, tako da su monahinje upozorile ako se dogodi čudo bilo kome od vernika, da se vernici jave i obaveste manastir. U okrugu manastira nalazi se izvor, kojeg oni nazivaju, «Istočnik» gde se nalazi drvena kućica sa kupkom. Ručak je bio na ledini i u 16:00 sati smo krenuli prema velegradu i ruskoj prestolnici-Moskvi. U Moskvi smo bili u 20:30, u hotelu moskovske patrijaršije.
Tu smo prespavali prvu moskovsku noć.
U rano jutro krenuli smo u obilazak moskovskih svetinja, svi smo se okupili ispred hotela u 7 sati. Prvi moskovski manastir i prvu moskovsku liturgiju doživeli smo u Začetevskom manastiru Sv. Joakima i Ane, u hramu u kojem se slavi Začeće Sv. Ane, liturgiju je služio jeromonah Vasilije, crkva nije toliko velika, ali nas je iznenadio sveštenik i sestre sa svojom gostoljubivošću, svi su se obradovali kada smo rekli da smo iz Srbije doživeli su nas kao svoju braću. Ovde se nalazi ikona presvete Bogorodice pred kojom se moli za djecu. Obišli smo i grob Sv. Julijane Eufraksije gde sam uzeo Svetu zemlju sa njenog groba. Nezaboravan doživljaj je i celivanje čudotvore ikone Milostive i celivanje moštiju Sv. Jovana Zlatoustog koji se također nalaze tamo.
Posle litrugije i kraćeg upoznavanja Svetinje, krenuli smo prema najvećem pravoslavnom hramu na svetu- Hramu « Svetog Hrista Spasa», hram koji je napravljen na dva sprata, donji je posvećen Preobraženju, a gornji Rođenju Hristovom, u Hramu se nalaze i mošti Sv. Filareta Moskovskog, kasnije smo posetili Crkvu Svetog Vasilija Blaženog na Crvenom trgu, ispred koje smo mogli samo da se slikamo, jer je bila zatvorena.
Taman kada sam pomislio da odlazimo nazad u hotel, o.Grozdan je rekao da ćemo da posetimo Pokrovsko-Stavroprigijski ženski manastir- posvećen Svetoj Matroni, meni to nije puno značilo, jer o Svetoj Matroni nisam znao ništa. No, kasnije od sreće nisam hteo da napustim manastir. Tražio sam ikonu koju još nisam celivao, samo da ostanem što duže u društvu moštiju Preblage Svete Matrone, verujem da nekoliko stotina ljudi celo vreme čeka da celiva mošti ove velike Svetiteljke. Ovde sam ostio šta znači vera, osetio sam da uz pravu veru i molitvu pred Svetom Matronom, mi ljudi ne moramo voditi brigu ni o čemu, kao da je dovoljno samo zamoliti Majku Matronu i da će ona učiniti sve da nam molitva bude uslišena.
Neverovatan osećaj prisustva Svete Matrone se jasno primeti u toj Svetinji, kako bih onda izašao iz crkve, kada osećam prisustvo Svetiteljke na tome mestu. «O Bože dragi i Presveta Bogorodice, hvala ti što sam izdržao iskušenjima i nisam propustio takvu jednu veliku svetinju». Ovde smo dobili latice cveća i naše monahinje su pročitale akatist Svetoj Matroni. U 16:30 smo posetili Danilovski manastir gde se nalaze mošti Sv. Nikole, Sv. Danila Moskovskog koji je bio sin Sv. Aleksandra Nevskog. U dvorištu crkve na zidu se nalazi ikona Sv. Trojice iz 1282.g.
Dobili smo blagoslov o.Varnave iz Crne Reke. Povratak i noćenje smo imali u hotelu moskovske Patrijaršije.
u 6:30 smo krenuli iz hotela moskovske Patrijaršije prema Sergej Pasad mestu, gdje se nalazi velika ruska svetinja, lavra Svetog Sergeja Radonješkog, Tamo smo stigli na vreme, tako da smo u 09:00 prisustvovali liturgiji, u crkvi Sv. Duha. Crkva gde se presveta Bogorodica javila Svetom Sergeju Radonješkom bila je zatvorena pa nismo mogli da je vidimo iznutra, u lavri se nalazi ruka prvomučenika Arhiđakona Stefana i još 1000 mošti. Celivali smo mošti Sv. Sergeja kao i mošti Svetog Save Trojickog. Mošti Svetog Sergeja se nalaze u drugoj crkvi, sa poznatim ikonostasom kojeg je sam Sveti Sergej napravio, ispred njegovih moštiju se čitao akatist. Molitve iz nas su same izlazila, kao da naše jadne duše znaju, da smo na pravom mestu gde smo jako blizu nebeskom svetu, i da je pravo vreme za suze pokajanja. Ovo je mesto gde jednostavno ne možete da ne zaplačete kao dete.
O Sveti Sergeje moli Boga za nas. Ostavili smo imena i molitve napisane na papirićima, kao mala pisamca, na svetiteljevom grobu, jer smo znali da će ih Sveti Sergej pročitati. Ovde smo ručali ispred autobusa i divili se lepoti lavre koja je opasana velikim zidinama, i koju Sveti anđeli neprekidno čuvaju i tako će biti sve do karaja sveta. U 14:00 smo krenuli za Divejevo. U 19:30 smo bili kod reke Oka, u gradu Moron, naišli smo na srušeni most, pa smo morali voziti za Nižnji Novgorod, još nekoliko stotina kilometara dalje, gde smo mogli preći reku Oka.
U Divjevo smo došli u 02:00 u noći. Kada sam se probudio bili smo na samom ulasku u Divjevo, u to mirno mestašce u kojeg su nas sami Anđeli doveli, bili su sa nama celo vreme, gledali nas, veselili se našem dolasku i pratili nas celo vreme. Uspeli smo uz njihovu pomoć da nađemo prihvatilište za «Palomnike», polagano i tiho da neometamo vernike u njihovim molitvama, ušli smo u naše sobe odvojeno muški od žena, legli na krevete i zaspali. Osećao se veliki mir. Hvala Presvetoj Bogorodici.
Prema svim Anđelima, koji su nas dočekali tamo, osetio sam veliko poštovanje. I danas im se zahvlajujem na tome. Kasnije sam doznao za predanje, da 40km. od Divejeva Anđeli božji prate vernike, a nekima se i prikazuju.
U lavri Sv. Serafima Sarovskog na liturgiji smo prisustvovali u 08:00 sati u crkvi gde se nalazi čudotvrna ikona «Umilenje» pred kojom se Sv. Serafim molio hiljadu dana i noći. Na ručku smo bili posluženi supom i kašom pripremljenom na vodi.
Tada smo išli u obilazak Kanavke-otkopani kanal po volji Presvete Bogorodice na kojoj se moli 150 molitava «Bogorodice Djevo».
Presveta Bogorodica ovo mesto obilazi svako jutro u 3 sata. U blizini je i izvor gde se Bogorodica umije svako jutro.Jurij Gagarin je vidio dva Andjela na jednom od svojih putovanja u orbiti, nedugo kako je pričao svoj doživljaj ubili su ga, što je bilo prikazano kao prometna nesreća. Jedan drugi astronaut vidio je oganj oko kanavke, oganj se protezao sve u dubine svemira, postoji snimka kao dokaz toga, ali ruske vlasti to skrivaju.Ispred Kanavke je čitana zajednička molitva, uzeli smo zemlju iz Kanavke, a jedna sestra mi je dala Suvarak kojim se hranio Sv. Serafim Sarovski. Ispred krsta smo zaželeli želju. Ove godine se slavi 300 godina od osnivanja manastira, 15 godina kako su mošti Sv.Serafima prenesene u Divjevo, 150 godina od monašenja Sv.Serafima.
Nedaleko se nalazi i crkva «Neposlušnosti» koja nije sagrađena na mestu po blagoslovu Sv. Serafima i stalno imaju problema sa obnavljanjem.
Izneli su ispred hrama «budak» Sv. Serafima i sa njime nas doticali po glavi i telu, a u crkvi se nalaze lične stvari Sv.Serafima.
Bili smo na Motovilovom grobu gde se nalazi breza na kojoj je vidi lik medvedove glave koju je hranio Sv.Serafim, sa druge strane se nalazi svrdlo sa kojim su komunisti hteli srušiti brezu, no nikako nisu mogli, pa je svrdlo ostalo unutra.
Crkva Preobraženja Bogorodice Blažene (Jurodive), u toj crkvi su komunisti napravili autobusnu stanicu, inače za tu crkvu je Bogorodica rekla da će biti jedna od četiri crkve u kojoj će se služiti posljednja liturgija. Tko se nađe u njoj biti će odmah uznesen na nebo, a tko ne bude to imao za zaslugu anđeli će ga izbaciti van.
Seli smo u autobus i krenuli prema Istočniku, prošli smo pored mesta Sarov, kojeg nazivaju «nevidljivi grad» - ne vidi se na satelitskim snimkama.
Tu su se u davnivi čula crkvena zvona, no to je bio Bogorodičin znak da se na tom mestu sagradi crkva.
Sv. Serafim je rekao jednom monahu da će preseliti izvor iz Sarova, jer su ruske vlasti zabranjivale vernicima da ulaze u grad i da se pokolne pored izvora. Takođe je rekao za cara koji proslavi njega da će On proslaviti tog cara. Car Nikolaj Romanov je 1903 kanonizirao Sv. Serafima.
Zemlja Kanavke se koristi za ozdravljenje, tako da se pomeša u vodi sa izvora.
Kupali smo se u kanalu, bilo je potrebno tri puta zaroniti. Kupanje je u stiharu kojeg svaki pravoslavac ima od krštenja i čuva do smrti, stihar se ne pere. Peškir sa kojim smo se brisali služi za ozdravljenje, a voda u kojoj smo se kupali je i ljeti i zimi +4 stepena. Jeli smo travu sa kojom se hranio Sv. Serafim, trava se zove Snitka.
Polazak iz Sarova je u 16:45. tako da smo u 18:00 sati bili u Svetouspenskom Višinskom ženskom manastiru. Iguman u manastiru je bio poznati Teofan Zatvornik koji je osnovao manastir. Ktitori toga manstira su bili ubijeni. U manastiru se nalaze mošti Sv. Teofana Zatvornika koji je osnovao manastir. U okrugu manastira su nekada bila tako velika zvona čiji se zvuk mogao čuti i do 40 km., ta zvona su sada srušena. U crkvi je čudotvorna ikona Kazansko-Višinske Bogorodice, polazak iz manastira u 22:30.

- Moskva.jpg (33.26 КиБ) Прегледано 11934 пута

- И ово је - Русија!

- Rusija....jpg (21.99 КиБ) Прегледано 11934 пута

- Rusija_26.jpg (25.02 КиБ) Прегледано 11933 пута

- Rusija_36....jpg (27.9 КиБ) Прегледано 11931 пута